Stranica 1 od 2

I opet se tice reci i opet se tice diskursa i opet The1 prav

Poslato: 07 Jan 2009, 00:55
od Orlando the Lady
Koliko se dobro snalazite u verbalizovanju i uopste definisanju sopstvenih emocija i raspolozenja?

Poslato: 07 Jan 2009, 00:58
od CokoladnaBananica
odlicno.
Rijetko kad ne uspijem da nadjem prave rijeci za svoja osjecanja i osjecaje. Cak stavise, ponosan sam na svoju umjesnost da na pravi nacin iskomuniciram bilo koju kriznu situaciju koja se tice odnosa izmedju mene i drage osobe. Bilo koji odnos da je u pitanju.

sjajna tema, btw.

Poslato: 07 Jan 2009, 01:28
od 4NY K3Y
to odlicno


doduse, nekad sam logoroicna, pa preterujem :roflmao:

Poslato: 07 Jan 2009, 01:42
od mikka
I ja mislim da je tema odlična. :klap:
Sada ću malo da se raspilavim :sweet:
Zavisi koliko su emocije intenzivne.
Obično tražim skladan i srazmerno doziran način da verbalizujem svoja razmišljanja.
Ali i dalje mi se čine da postoje emocionalni prostori kojima je teško verbalno prići, kada se reči čine kao naporno, i ponekad uzaludno lutanje do prave prirode osećanja.
A ako su u izuzetno snažnom i kompleksnom koloritu, shvatim da bi mi bila potrebna najmanje pripovetka, ako ne i roman (posebno poezija u prozi) da bi se pristupilo nekim sadržajima koji su po svojoj živoj prirodi, ali u bekstvu od klišea i fraza, teško dostižni.
Ako naiđem na takav momenat emocija, najbolji način da ih neko u meni prepozna je da mi vidi pogled; ne kažem to zato što mislim da su oči "prozor duše" kod svakog čoveka, ali mislim da tako jeste kod mene. I čak iako mogu da budem jasan na rečima, moja ekspresivnost se u svojoj punoći manifestuje kroz pogled, pokret, glas...
Često mi se desila ta situacija da sva svoja izmešana, razigrana, suprotstavljena osećanja rasplinuta po svim kutovima bića ne mogu okupiti u jednoj rečenici, ni u par njih; kao nespretan žongler kome u pokušaju da uhvati bar jednu lopticu, ostale završe gde ne treba. Nažalost, upravo i ja tako pustim da mi te emocije kao loptice popadaju po glavi :zongler: , i prosto ćutim. Čekam bolji trenutak, koncentracije i uvežbanosti. Govorim, dakle, o estetici.
Jer treba dobro poznavati verbalne puteve, kročiti u neotkriveno, krotiti nove predele već viđenim, na nepoznatoj osobi videti poznate oči, ali u tom istovremeno mučnom i slatkastom hodočašću za pravim umetničkim izražajem zadovoljiti apolonijsko i dionizijsko.
Ali kada je ljubav u pitanju, iako sam to bezbroj puta pokušao, činio sam to više iz nagona nego iz svesnosti da je takvo što rečima dostižno, jer najzad, kako objasniti nešto što je po prirodi neizrecivo?
Ja sam se u odgovoru oslonio na estetsko zaokruživanje stvarnosti, ali ako je reč o svakodnevnim situacijama, mislim da mogu u većini slučajeva prilično jasno verbalno da objasnim svoja osećanja.
Kao i u ovom postu :luda:

Poslato: 07 Jan 2009, 02:04
od Birthday_girl
zavisi kome pricam

Poslato: 07 Jan 2009, 02:27
od pthalo
najlakše mi je da objasnim sopstvenih emocija u bojama. Sada se osećam ljubičast i tamna plava, malo siva.

Na engleskom, ako razmišljam, mogu da nađem reči. Isto na mađarskom.

Na srpskom, još ne znam dovoljno reći. Znam možda 15 reči za osećanje na srpskom. Na engleskom bar 150.

Poslato: 07 Jan 2009, 02:32
od emo_haos_
ne znam nikoga ko ima veci problem od mene kad je u pitanju verbalizovanje/definisanje sopstvenih emocija :sigh:

Poslato: 07 Jan 2009, 03:02
od Blady
Pa desava mi se.... ali moguce da je povezano...

Poslato: 07 Jan 2009, 09:24
od Myself
Na nekoj od tema sam pitala sta je sa emocionalnom inteligencijom, odnosno sposobnosti prepoznavanja, razumevanja i iskoriscavanja osecanja za izrazavanje misli i naravno, ostala sam odgovora, odnosno rasprave na tu temu.
S' obzirom na moje godine zivota, mislim da stojim solidno sa ovim. Naucila sam.

Poslato: 07 Jan 2009, 11:03
od Mars
Ono za definisanje mi nije jasno na šta misliš.

Pred onima pred kojima pokazujem emocije, rade neki suptilniji mehanizmi, ne obavezno reči.
Na stranom jeziku nekako još uvek ne ide...Mene lično ne ispunjava, inače reči odrade svoj deo posla, na strani prijemnika...

Još sam nešto hteo, ali sam zaboravio.

Poslato: 07 Jan 2009, 12:54
od m..
Originally posted by the1whowished
Koliko se dobro snalazite u verbalizovanju i uopste definisanju sopstvenih emocija i raspolozenja?
U verbalizovanju slabije, u definisanju djene djene, ali sam uvek svesna onoga sta osecam i znam da ga definisem samoj sebi. Inace sam ja nesto podbacila kod verbalne inteligencije i neke meni sasvim jasne stvari prosto ne umem da obucem u reci i na taj nacin saopstim nekom. Mada mi ide sve bolje. Anyways, svakako uvek mogu da kazem koje je boje to sto osecam :D

Poslato: 07 Jan 2009, 12:58
od m..
Originally posted by pthalo
najlakše mi je da objasnim sopstvenih emocija u bojama. Sada se osećam ljubičast i tamna plava, malo siva.

Na engleskom, ako razmišljam, mogu da nađem reči. Isto na mađarskom.

Na srpskom, još ne znam dovoljno reći. Znam možda 15 reči za osećanje na srpskom. Na engleskom bar 150.
Isto tako. Sad se osecam ovako, dakle poprilicno bezveze i prazno, ali to je zato sto sam tek ustala, a napolju bljak dan, ali mi prija to sto je toplo u sobi.

Mislim da na engleskom inace ima mnogo vise reci za osecanja nego u srpskom, ja da bih izrazila neka osecanja na srpskom moram da opisujem i objasnjavam, dok na engleskom znam tacnu rec.

Poslato: 07 Jan 2009, 13:12
od *deni*
Nemam praksu da nasiroko opisujem i definisem sopstvene emocije i raspolozenja, na meni se uvek odlicno i jasno vidi u kakvom sam raspolozenju. Oci me uvek odaju.
E sad ako me neko, kad sam tuzan, pita " Sta ti je ? ", ja kazem " Tuzan sam. " Ako me dalje pita " Zasto ? ", ja kazem zbog toga, toga, ili toga.
Isto tako se na meni jasno vidi i kad sam srecan i, hvala Bogu, jos uvek male stvari mogu da me usrece i jos uvek sam u stanju da se od srca i gromoglasno smejem, pa zato imam i bore smejalice u uglu usta.

Jedino ne volim mnogo vestacki izazvanu srecu i vestacki izazvano dobro raspolozenje pod dejstvom alkohola, ali u danasnje vreme opsteg deficita razloga za prirodnu srecu, , mora covek ponekad da pribegne i izazivacima vestacke srece.
:stopdrogi:

Poslato: 07 Jan 2009, 13:48
od Mars
Originally posted by *deni*
E sad ako me neko, kad sam tuzan, pita " Sta ti je ? ", ja kazem " Tuzan sam. " Ako me dalje pita " Zasto ? ", ja kazem zbog toga, toga, ili toga.
Meni često promakne taj trenutak kada postanem tužan, nisam ga odmah svestan. Ali ga zato nepogrešivo lociram kad krenem da vraćam film po bližoj prošlosti, dodjem do njega i vidim šta je u pitanju.

Poslato: 07 Jan 2009, 14:13
od Swanheart
da ih definishem sebi umem.
da ih definishem drugima takodje umem ali zbog tvrdoglavosti i kretenizma nekad ne zelim.

Poslato: 07 Jan 2009, 14:30
od Mars
A to se na TO odnosi.

I ja umem sebi da ih definišem, mada je rezultat tog procesa često prilično komplikovan i zamršen.

Poslato: 07 Jan 2009, 14:33
od pthalo
Originally posted by m..
Originally posted by pthalo
najlakše mi je da objasnim sopstvenih emocija u bojama. Sada se osećam ljubičast i tamna plava, malo siva.

Na engleskom, ako razmišljam, mogu da nađem reči. Isto na mađarskom.

Na srpskom, još ne znam dovoljno reći. Znam možda 15 reči za osećanje na srpskom. Na engleskom bar 150.
Isto tako. Sad se osecam ovako, dakle poprilicno bezveze i prazno, ali to je zato sto sam tek ustala, a napolju bljak dan, ali mi prija to sto je toplo u sobi.

Mislim da na engleskom inace ima mnogo vise reci za osecanja nego u srpskom, ja da bih izrazila neka osecanja na srpskom moram da opisujem i objasnjavam, dok na engleskom znam tacnu rec.
onda nisam sama, koja ima obojena osećanja. :D

na srpskom, znam ovi reči za osećanje:

tužan, očajan, zabrinut, ljut, ljubomoran, uplašen, veseo, radosan, srećan, zaljubljen, usamljen, smoren, prazan, napušten, i pun nadom.

i nekoliko glagoli:
tugujem, bojim se, radujem se, plašim se, volim, plači mi se, smorila sam se, naljutim.

ali ne engleskom (i meni ovi nisu sinonimi, bar ponekad imaju slično značenje)

angry, irritated, annoyed, fed up, mad, pissed off, cranky, irritable, frustrated, fearful, afraid, scared, terrified, frightened, nervous, nostalgic, jealous, spiteful, wishful, hopeful, sad, sorrowful, mourning, lost, depressed, weepy, tearful, pained, lonely, alone, crazy, silly, hopeful, loved, loving, spiritual, zealous, enthusiastic, cheerful, chipper, delighted, overjoyed, overwhelmed, happy, radiant, superb, sick, quixotic, crabby, geeky, thoughtful, meditative, listless, nauseaus, quarrelsome, enraged, vulnerable, ashamed, shy, bashful, guilty, quiet, disgusted, amiable, friendly, sociable, cold, withdrawn, numb, flippant, childish, bored, excited, aggitated, anxious, apathetic, morose, ambivalent, indifferent...

i to je samo nekoliko minuta razmišljenje.

Poslato: 07 Jan 2009, 14:36
od Mars
Nije meni uopšte problem da nađem reč na engleskom koja će da opiše moja najdelikatnija stanja i osećanja, nego to što se ja potpuno drugačije osećam kad, na primer, kažem Sweet heart i Pile moje.

Poslato: 07 Jan 2009, 17:16
od Orlando the Lady
Originally posted by Mars
Ono za definisanje mi nije jasno na šta misliš.
Ez for prepoznavanje.

Poslato: 07 Jan 2009, 17:58
od AngraMaina
Originally posted by pthalo
angry, irritated, annoyed, fed up, mad, pissed off, cranky, irritable, frustrated, fearful, afraid, scared, terrified, frightened, nervous, nostalgic, jealous, spiteful, wishful, hopeful, sad, sorrowful, mourning, lost, depressed, weepy, tearful, pained, lonely, alone, crazy, silly, hopeful, loved, loving, spiritual, zealous, enthusiastic, cheerful, chipper, delighted, overjoyed, overwhelmed, happy, radiant, superb, sick, quixotic, crabby, geeky, thoughtful, meditative, listless, nauseaus, quarrelsome, enraged, vulnerable, ashamed, shy, bashful, guilty, quiet, disgusted, amiable, friendly, sociable, cold, withdrawn, numb, flippant, childish, bored, excited, aggitated, anxious, apathetic, morose, ambivalent, indifferent...
zvuci kao lista sa myspace-a. oduvek sam se pitao da li se sve te reci odnose na neko osecanje.

na primer meni indifferent i apathetic zvuce manje-vise isto, ili sorrowful, mourning i depressed, ili thoughtful i meditative i tako dalje.

Poslato: 07 Jan 2009, 18:08
od pthalo
da, nešto kao lista sa myspace-a, ali nije sve na ta lista osećanje (cold, warm, geeky, working, itd) i nisam koristila myspace kao puškice. (Da sam ga koristila, lista bi duža. :)

indifferent mi je kada nešto posebno me ne zanima, i nemam misle na tome, ta stvar/tema mi je svejedno. Apathetic je kada ništa me ne zanima.

Mourning je kada neko je umro, ili izgubio si nešto važno, i tužan si zbog toga. Sorrowful je "pun žalom" depressed je depresivan, kada nisi raspoložen ni za šta, kada sve je teško i tužno si i jedva možeš da nateraš sebe da uradiš išta.

thoughtful je kada si pun mislima, možda dobro misle, možda loše. meditative je kada si miran i misliš na stvari i sve je onako zen.

Poslato: 07 Jan 2009, 18:15
od жњ
verbalizovanje... ah, zasto sve mora recima kada su one tako cesto pogresno shvacene (narocito ako su se radi o strogo verbalnoj komunikaciji kao sto je prepiska lisena neverbalnih elemenata)???


Mehrabionovo pravilo o udelu verbalne komunikacije u prenosenju poruke kaze:


Slika



...a ja sam sampion neverbalnog, narocito badi lengvidza :cuddle:

Poslato: 07 Jan 2009, 18:21
od A.F.K.A.OB
Nemam problem sa tim, jer retko kad pricam o tome. :D

Ali kad se s vvremena na vreme zajebem, obicno osecanja veoma lako uklopim u reci.

Poslato: 08 Jan 2009, 01:56
od sense
... veoma dobro :rock:

Poslato: 08 Jan 2009, 01:59
od Ulix
Jos kako precizno mogu da opisem svako svoje osecanje. Ako necim umem da baratam, to su onda reci.

Stvar je, naime, u tome sto ja ne volim to da radim.

Poslato: 08 Jan 2009, 02:06
od sense
... problem je sto reci danas malo vrede :( i niko u njih ne veruje... mada, u najvecem broju slucajeva sasvim opravdano...

Poslato: 08 Jan 2009, 02:15
od Morgan Le Faye
Kod mene je nemoguce "prochitati" kako se osecam, imam jedno od onih keramichkih lica koje izgledaju isto i kada sam srecan i kada nisam. A ochi mi uvek izgledaju tuzne i snene. Svoje emocije retko objashnjavam drugima, jer nisam jednoslojan, tako da sam u istom momentu ravnodushan, srecan, tuzan, skenjan, uzbudjen itd...Tako da uvek nabacim osmeh i kazem "dobro sam." Jer jedan deo mene uvek jeste dobro.

Poslato: 08 Jan 2009, 02:17
od ...Sitnicava...
Originally posted by the1whowished
Koliko se dobro snalazite u verbalizovanju i uopste definisanju sopstvenih emocija i raspolozenja?

Odlično. Nikada nisam imala problema sa pomenutim.

Samo da je i volje za stalnim definisanjem i verbalizovanjem.

:sigh:

Poslato: 08 Jan 2009, 02:25
od iWanna
Originally posted by Swanheart
da ih definishem drugima takodje umem ali zbog tvrdoglavosti i kretenizma nekad ne zelim.

Poslato: 08 Jan 2009, 02:31
od Tomek
Ne postoje pravila... Zavisi od raspolozenja i od jos mnogo stvari...

Ponekad ne mogu da se setim odgovarajuce reci, a ponekad dobijem kompliment: 'Wow... To niko ne bi bolje rekao...'

Uopste, volim ljude koji lepo, jasno i precizno govore i bez puno gestikulacije objasne sta zele i kako se osecaju...