kada ste zaljubljeni, kada idealizujete osobu, i kada jedan deo vas shvati da ta osoba ima vise negativnih nego pozitivnih osobina...da li nastavljate dalje sa misljenju da ljubav ne poznaje granice, ili pocnete lagano da se "spustate na zemlju"?
Poslato: 21 Nov 2008, 13:25
od DJ Nemo
pa pocinjem polako da se spustam na zemlju.. jednom sam pokusala da idem dalje ali sve te negativne osobine ti vremenom vise pocnu smetati nego na pocetku veze...
Poslato: 21 Nov 2008, 13:27
od ns.happy
danas se mnogo lakse spustim na zemlju nego na pocetku hm, gravitacija s godinama definitivno radi svoje
Poslato: 21 Nov 2008, 13:34
od J...
Uglavnom sam se uvek trudila da ne "letim" odnosno da ostanem "na zemlji". Onda kad otkrijem da osoba, kako kazes, ima vise negativnih nego pozitivnih osobina, mogu jedino "pod zemlju".
Salim se.
U svakom slucaju, nikad ne idealizujem.
Poslato: 21 Nov 2008, 13:58
od mikka
kod mene je to razlicito od veze do veze
i zavisi od "jacine" zaljubljenosti
jer kad sam veoma zaljubljen, nosim
a trudim se da razumem i prihvatim neke mane
ali da ne izgubim iz vida one osobine zbog kojih mi se osoba svidela
jer ipak, medju nama ne hodaju bogovi
ima i nekih sitnih nesavrsenosti koje mi se, naprotiv, ucine slatkim
Poslato: 21 Nov 2008, 14:05
od KosmickaCestica
Ranije sam letela bas previse, i cesto i forsirala sebe
da to nema veze, ali vremenom je to sve pucalo..
.. sad sam po top pitanju mnogo realnija, ali iskreno
vec sam 10 godina sa jednom te istom osobom,
pa sam vec verovatno i pogubila repere za tako nesto...
Poslato: 21 Nov 2008, 14:46
od Swanheart
moj problem je to sto sam stalno na zemlji.
Poslato: 21 Nov 2008, 14:56
od жњ
Originally posted by Swanheart
moj problem je to sto sam stalno na zemlji.
swanimire..... maaaaaa vazi! eo eo, ljubi te teta znj!!!
idealizacije su normalan deo svakog pocetka. kazu da prava ljubav pocinje tamo gde zaljubljenost i idealizacije prestaju. a kazu jos i da je moguce uci u ljubav i bez zaljubljenosti. neki teoreticari emocija cak tvrde da je to znak emocionalne zrelosti.
that`s boooriiiiiing!
volim kad se zaljubim, paaaaaa makar posle i sto puta tresnula dupetom o patos!!
''
Poslato: 21 Nov 2008, 15:16
od starky
Poslato: 21 Nov 2008, 15:20
od Swanheart
Originally posted by жњ
Originally posted by Swanheart
moj problem je to sto sam stalno na zemlji.
swanimire..... maaaaaa vazi! eo eo, ljubi te teta znj!!!
plashish me kad to kazesh
Poslato: 21 Nov 2008, 15:28
od жњ
a otkad se ti to plasis teta???
Poslato: 21 Nov 2008, 15:31
od Swanheart
:hvata se za glavu i trchi vrishteci:
Poslato: 21 Nov 2008, 15:53
od Orlando the Lady
Poslato: 21 Nov 2008, 15:57
od Orlando the Lady
Originally posted by Khons
lagano da se "spustate na zemlju"?
Da odgovorim... ateriram. Nisam sklona laganom, promisljenom, sistematicnom, proracunatom, postupnom.
Jesam sklona idealizaciji ali ne mogu vise uopste da je isprojektujem na "celu vezu" , "ceo odnos", vec je projektujem na trenutke (od "tren"= nevidjeno kratak vremenski okvir).
I jos nesto: svaka ljubav poznaje granice. Valjda.
Poslato: 21 Nov 2008, 16:12
od Zibro
nisam nesto preterano zaljubljive priride i ne zaljubljujem se bas u bilo koga a i kada se desi obicno sam prema toj bliskoj osobi znatno kriticniji nego prema ostalima dakle nema letenja cak naprotiv
Poslato: 21 Nov 2008, 16:18
od maka
jos se nisam zaljubila u osobu koja ima mnogo negativnih osobina.. valjda jer imam jaku intuiciju i brzo citam ljude.. neam pojma.
Poslato: 21 Nov 2008, 17:13
od ^Inaniel^
zemlja je moj dobar prijatelj.
Poslato: 21 Nov 2008, 17:15
od Paranoid Androgynoid
idealizujem u pocetku.. i pre pocetka, svakako. to je valjda normalna pojava zanosom izazvana ali se da kontrolisati ako krenu da se nizu povodi i povodi za to.
zavisi, ukoliko se radi o naknadnom uvidjanju negativnih osobina a koje se ne daju korigovati na nacin na koji mi vise ne bi smetale to spustanje ume da traje malo duze, dok ne shvatim konacno da nije sve moguce i da nije sve onako kakvim se na prvi pogled cini. ali ne obustavljam idealizaciju i dalje, bar ne onog dela necije licnosti koji je netaknut tim negativnim osobinama i za koji osetim da mi bez obzira na sve ostalo negativno odgovara. ume da potraje ali to ne znaci i da ostajem 'sticky' ka toj nekoj osobi, okrecem se i idem dalje ali neke lepe stvari ostaju uvek.
ukoliko se ne radi o zakasnelom uvidjanju losih osobina vec o situaciji da me neko razocara, desava se u meni nesto slicno padu sistema. blank screen odjednom i neocekivano, kao puf, prost najprostiji. i jednostavno se brise sve. naravno, zavisi od intenziteta razocarenja i polja medjuljudskih odnosa koje je pogodjeno, nekada je prasak slabiji nekada jaci.. i posledice takodje. ali uglavnom dolazi do brisanja podataka apsolutnog i eventualno zadrzavanja cistog pukog oficijalnog funkcionisanja sto je potpuno irelevantno. i svaka idealizacija se brise, nema vise i salili smo se. zajabena sam za razocarenja, tu se ne osvrcem vise puta i retko dajem 2nd chance kao za neke druge stvari.
Poslato: 21 Nov 2008, 17:16
od ^Inaniel^
jao, shta su ti psiholozi i profesionalne deformacije.
Poslato: 21 Nov 2008, 17:25
od Paranoid Androgynoid
pa kad je pogodna i lepa tema, hvala bogu i konacno
Poslato: 21 Nov 2008, 17:32
od ^Inaniel^
a shto te nikad nisam chula da se ovako proseravash kad pijemo zajedno?
tu mi se chudish kad diskutujem o arhitekturi, a sa druge strane, ti si mu ga bash dala..
Poslato: 21 Nov 2008, 17:37
od Paranoid Androgynoid
cini mi se da sam ti vec dva puta rekla razlog, jednom u basti jednom za shankom..
i evo ponovicu - pa ne mogu da dodjem do reci je*emu...!!!!
doci ce i mojih tj. nasih pet minuta proseravackih
volim ja da mu ga dam 'vako, bas
Poslato: 21 Nov 2008, 17:42
od ^Inaniel^
nisam znala... zashto mi nisi rekla? ( a da sam te ja chula )
hajde, volela bih da se proseresh sa mnom!
Poslato: 21 Nov 2008, 18:13
od Sunce
Originally posted by жњ
idealizacije su normalan deo svakog pocetka. kazu da prava ljubav pocinje tamo gde zaljubljenost i idealizacije prestaju. a kazu jos i da je moguce uci u ljubav i bez zaljubljenosti. neki teoreticari emocija cak tvrde da je to znak emocionalne zrelosti.
that`s boooriiiiiing!
volim kad se zaljubim, paaaaaa makar posle i sto puta tresnula dupetom o patos!!
moj covek!
Zaljubljivanje je carobno i nesto najlepse sto moze da se desi. Kod mene postoji i fascinacija, nesto kao zaljubljivanje na prvi pogled, a da tu osobu uopste ne poznajem. A zaljubljivanje moze da mi se desi i na "neprvi" pogled - neko mi se na pocetku ne dopadne toliko, a onda mi polako udje pod kozu.
Jako mi je tesko da se spustim na zemlju kada shvatim da osoba ima vise mana nego vrlina (naravno, moj sud, nije objektivno tako). Mozda sam zato i prekidao veze - kada shvatim da neke stvari ne mogu da prihvatim, a kada ih ta osoba ne menja. Spustanje na zemlju kod mene znaci ponekad i gusenje osecanja, bas prokleto i uzasno.
Poslato: 21 Nov 2008, 18:37
od coka
Voooooooliiim da letim i da budem zaljubljena mislim da sam tada najsrecnija osoba na svetu pa makar i spustanje bilo bolno bilo je vredno uvek...
nisam nesto imala iskustva sa previshe negativnih osobina tak da ne znam... ali znam da previse ne bih trpela ne tada kad sam zaljubljena... vremenom kada ta osoba i ja steknemo nasu istoriju i iskustvo postoje odredjene stvari preko kojih bih presla tad a nikako pre toga...
Poslato: 21 Nov 2008, 18:40
od Zwezdica
Elem, kada uvidim brdo negativnih osobina moguce su dve reakcije:
- ubedjujem sebe da to nije bas tako i da se to da resiti
- pobegnem glavom bez obzira..
Sta ce biti od ova dva zavisi od kolicine mojih zivaca u tom trenutku i od kolicine zaljubljenosti..
Btw, ne bih volela da se zaljubim i da posle tresnem 100x o patos kao sto kaze cica ŽNJ.. Jebes ti tu zaljubljenost ako ce te od nje vise boleti glava nego sto ces uzivati!
Poslato: 21 Nov 2008, 19:18
od жњ
Originally posted by Zwezdica
Btw, ne bih volela da se zaljubim i da posle tresnem 100x o patos kao sto kaze cica ŽNJ.. Jebes ti tu zaljubljenost ako ce te od nje vise boleti glava nego sto ces uzivati!
Ma, znas kako kazu - No pain, no gain
Poslato: 21 Nov 2008, 19:21
od ~ Le Saint X ~
Nekada sam bio u fazonu idealizovanja osobe i sto je vreme prolazilo to je moje idealizovanje i fascinacija tom osobom bila veca
i pored svega - zamisljene osobine koje je ta osoba posedovala /tj koje sam joj ja nakacio su ostajale tu
ali...
sada
a posebno posle ovogodisnjih trzavica sa nekoliko debila i jednim manijakom
(vecini foruma je jedan slucaj poznat)
nema sanse da me neko podigne medju oblake pa ne znam sta da bude
i
sve drzim na gardu od sebe
Ko rece da voli da se zaljubi ili sl pa makar sto puta treskala o zemlju - I have to say : U are being foolish
Better to be safe than sorry
et toq!
Poslato: 21 Nov 2008, 20:16
od Sunce
Moja vrlina je sto i dalje verujem. Verujem sebi, a samim tim i drugima. Radim na sebi, na samosvesti, ne pokusavam da menjam druge i ne dozvoljavam da me "losi" ljudi kvare tj. cine nesposobnim i neslobodnim.
Kad neko ne veruje sebi i kad nije iskren, onda ne veruje ni drugima.
Zaljubljivanje je i stvar mladosti. Kad covek pocne da kalkulise, kad navlaci maske i prestane da bude istinski zaljubljiv, vise nije mlad.