Stranica 1 od 2
“Emocionalna zrelost”
Poslato: 19 Sep 2007, 00:51
od Orlando the Lady
Primetila sam da mnogi olako kotrljaju ovaj pojam, kako svojim grlom, tako svojim misaonim tokovima.
Pri tom, kao da pod pojmom pretpostavljaju neke zbunjujuce stvari.
“Emocionalna zrelost” je, tako,
neka sigurnost u triviji,
strah od preteranog,
povrsnu kontemplaciju (ili je ovo bio oksimoron?),
medijalno, polusvesno egzistiranje u krajnjoj liniji,
______ (dopisati po zelji).
Zar emocinalna zrelost ne bi trebalo da znaci hrabrost pred sobom i hrabrost pred svetom? Uvidjanje one razlike (koja moze biti manja od promila) koja deli ljubav kao takvu prema nekome od ljubavi na koju moze svako da se pozove? Spremnost za velike zivotne i emocionalne uzlete (kadkad na granizi sa histerijom...opet, granica je tanka)? Bezpogovora privrzenost?
Jer, (barem ja) znam da mogu da dam sve. Pa... ako to znaci da cu doziveti (privremeni ili ne) poraz, pa jebeno sta?! Svaka povrsnost ili neiskrenost znaci negaciju one unutranje potencije, unutrasnje moci koja je (sa nekim) ostvariva. A ne uljuljkivanje u neki privid koji ce nas danas/sutra/neko vreme zadovoljiti. A mislim da je neiskrenost prema sebi samom najveci greh (ubiti ljubav je tu negde na lestvici takodje).

Poslato: 19 Sep 2007, 00:53
od Swanheart
ne pricam o toj vrsti zrelosti bar dok ne zavrsim fax.
Poslato: 19 Sep 2007, 01:12
od EYA
gde si ti videla emotivno zrelu osobu
svi smo mi mala deca, sem sto se neki od nas trude da budu zreli
emocionalno zreo?
to je titula kojom se svi kite, a niko nema pojma cemu sluzi

Poslato: 19 Sep 2007, 01:17
od Orlando the Lady
Originally posted by EYA
to je titula kojom se svi kite, a niko nema pojma cemu sluzi
Upravo to sam i napisala.
Pribeziste- ni manje, ni vise.
Poslato: 19 Sep 2007, 01:21
od EYA
i sta ces sad kad si spoznala tu veliku istinu ?
da ne protumacis pogresno, ja se dobro secam svojih zabluda

Poslato: 19 Sep 2007, 01:29
od Orlando the Lady
Нисам је ни због чега спознала. Али ме све то, како лично, тако и због овог тужног, тужног друштва, погађа, и то је све.
Poslato: 19 Sep 2007, 01:35
od EYA
spoznaja je duboki uvid u istinu, koju vise ne mozes ignorisati, za razliku od informacionog znanja, koje mozes prepricavati svima, ali sama se ne ponasas kao da znas (primer: znas da je pusenje stetno, ali i dalje pusis)
nije vazno da li si to spoznala tako sto ti se o glavu obilo, ili pukim posmatranjem, sustina je da ti to sad ZNAS i da moras uskladiti svoju predstavu sveta prema toj istini

Poslato: 19 Sep 2007, 01:38
od Orlando the Lady
Originally posted by EYA
moras uskladiti svoju predstavu sveta prema toj istini
Naravno da moram (moram is in progress). Mene samo zanima sta drugi ljudi misle. I da li ce braniti ideju te prozaicne kucevnosti spram kul kucevnosti.
Poslato: 19 Sep 2007, 01:46
od EYA
nece braniti, bar ne u estrogen fixu
svi ce se sloziti sa tobom, i zatim naglasiti kako su, eto, bas oni emocionalno zrele osobe, koje stalno nalecu na ostale nezrele
emotivna zrelost se postize onda kada prestanes biti emotivni ovisnik, tj kad prestanes da trazis - ugledaces.

Poslato: 19 Sep 2007, 01:56
od Orlando the Lady
1. Nasla!
2. Bas zato nisam stavila temu u Estrogen...jer smo , eto, sve jadne i prepodobne i neshvacene. A nismo. Ja prva nisam najcistija osoba po tom pitanju. Ali zar ne ovisimo svi o emocijama? To je, kapiram, ona specificna razlika. E sad: neko je u jednom momentu nadje u muzici i ideji clubbing-a, neko u humanitarnom radu, neko u deci, neko u knjigama. Ali i, avaj, u ljudima. Ne nuzno, ali...slucajeva ima. I to su granicni slucajevi i nezdravi slucajevi. Ali to nije emotivna ovisnost, vec ovisnost o osobi.
Poslato: 19 Sep 2007, 02:07
od EYA
zar tema nije u sestrogenu?
ko zna odakle je moj mozak izvukao tu (dez)informaciju
naci tj osetiti emociju ne znaci i postati ovisan od nje. da bi doziveo sledecu emociju, moras onu pustiti, i tako svakog trena si potpuno budan za sve. ovisnici postajemo onda kada bez neke emocije ne mozemo. jos bolje receno: kad se vezemo za neku situaciju, osobu... odredjeni nacin na koji smo dosli do emocije, i zatim pokusavamo uporno to isto, bas tako, bas sa tim, ne shvatajuci da trenutke ni emocije ne mozemo posedovati, vec samo prozivljavati.
a kad pustimo da se zivot spontano odvija, kad se otvorimo kao zreo cvet iz pupoljka, onda je svaki trenutak osecaj punine, i svi ljudi i sve situacije i svi nacini su vredni.
Poslato: 19 Sep 2007, 02:11
od Orlando the Lady
Originally posted by EYA
i svi ljudi i sve situacije i svi nacini su vredni.
Ali govorim o kvantitativno-kvalitativnoj razlici. Iako svaki odnos pretpostavlja razlicite kvalitete.
Poslato: 19 Sep 2007, 02:20
od EYA
pa sto postajemo svesniji, to je manje iluzija, vise istinskih trenutaka kada smo u vezi sa sobom iznutra, to je kvantitet kvalitetnog vremena, i kvalitetnih ljudi veci
sve dok ne postane sve jednako kvalitetno tj ispunjeno.
svi mi idemo ka istom cilju, samo ide svako svojim putem, ako zelis nekog da te prati i pravi drustvo, treba imati veliku srecu, a posebno kad hocemo vise ljudi na istom stepenu osvescenosti da nas okruzuje.
od svakog se moze ponesto nauciti, cak i kad ne ide susednim puteljkom.
al razbijam teoriju

Poslato: 19 Sep 2007, 02:26
od Orlando the Lady
You kick ass. Ali nisam postavila (verovali ili ne) temu zbog sebe same(ja se trudim

). Vec bas zbog svekolikog pozivanja na zrelost.
Poslato: 19 Sep 2007, 02:44
od Mafijaš
Zaljubi se mator covek pa poludi...
Istorija ti je puna tih prica...
Citaj...
Poslato: 19 Sep 2007, 08:36
od KiWi
Nisam dostigao emocionalnu zrelost.
Poslato: 19 Sep 2007, 08:44
od Dina
Poslato: 19 Sep 2007, 10:44
od Khons
Originally posted by the1whowished
Jer, (barem ja) znam da mogu da dam sve. Pa... ako to znaci da cu doziveti (privremeni ili ne) poraz, pa jebeno sta?! Svaka povrsnost ili neiskrenost znaci negaciju one unutranje potencije, unutrasnje moci koja je (sa nekim) ostvariva. A ne uljuljkivanje u neki privid koji ce nas danas/sutra/neko vreme zadovoljiti. A mislim da je neiskrenost prema sebi samom najveci greh (ubiti ljubav je tu negde na lestvici takodje).
naravno da treba dati sve. ali ne svakom. ukoliko se sada ogranicavamo samo na ljubav, ja ne zelim da dam sve svakom. a i da zelim, ne bih mogla.
poraz nema nikakve veze sa tim, vec sama osecanja. dosad sam naucila da razlikujem (da naglasim-kod sebe same) svidjanje od zaljubljenosti, zaljubljenost od ljubavi, privrzenosti, itd.
takodje, ukoliko primetim da osecam neku jaku emociju prema nekome ko po svakom racionalnom kriterijumu ne bi bio/bila prava osoba za mene zbog XY ispravnih razloga, ja se trudim da tu osobu sistematski odstranim iz svog zivota, pa onda i iz glave, dushe. ali to sam samo ja.
takodje me nije stid da osecam, i da kazem to sto osecam. ali opet ne zelim da forsiram bilo sta, jer takodje shvatam da nisu samo moja osecanja bitna, i da nije bitno samo moje olaksavanje "savesti".
Poslato: 19 Sep 2007, 11:18
od Orlando the Lady
Originally posted by Khons
ja se trudim da tu osobu sistematski odstranim iz svog zivota
You go, girl. Ali ne govori se samo o ljubavi i vezama.
Poslato: 19 Sep 2007, 11:44
od Khons
Originally posted by the1whowished
Originally posted by Khons
ja se trudim da tu osobu sistematski odstranim iz svog zivota
You go, girl. Ali ne govori se samo o ljubavi i vezama.
znam, zato sam i naznacila "ako govorimo o ljubavi"
mada taj deo koji si citirala, kod mene se odnosi i na ostale osobe u mom zivotu. ukoliko ja licno mogu da uticem na to. ne govorim o salterskim sluzbenicama, nadrkanim profesorima i gsp kontroli. govorim i o prijateljima/poznanicima.
takodje, nisam neki nadrk pa ako mi se neko na prvu loptu ne dopadne ja bezim. taj neko mora u vishe navrata da mi pokaze da (ni)je vredan moje paznje
Poslato: 19 Sep 2007, 12:26
od Orlando the Lady
Gomilaju se ubedjenja i orijentacije... Keep it rolling...
Poslato: 19 Sep 2007, 12:30
od Swanheart

mirne vas dve...
bolje pricajte o mojoj emotivnoj (ne)zrelosti
Poslato: 19 Sep 2007, 12:33
od Orlando the Lady
Originally posted by Swanheart
bolje pricajte o mojoj emotivnoj (ne)zrelosti
Tu vise nema sta da se prica... Kada pomislim na to, zaboli me glava.
No, mozda jesi emotivno nezrela (kao i svi, uostalom, s tim sto to sto ti imas poprima granice nepojmljivog

), ali si barem u toj nezrelosti stabilna.
Ipak, kakva si-da si, moja si, i ja te mnogo volim.

Poslato: 19 Sep 2007, 12:52
od Khons
Always
@Swan-bogami, onih 40 i kusur bolelo uvo za (ne)zrelost

Poslato: 19 Sep 2007, 13:23
od Orlando the Lady
Originally posted by Khons
onih 40 i kusur
To je mit.
Koliko mu to dodje mesecno, Swan? Verujem da imas neku evidenciju u Excelu, mesecno diferenciranu.
Poslato: 19 Sep 2007, 14:06
od decko
Uhmm....mogao bih da pisem nesto pametno ovde ali valjda me mrzi da se ponavljam jer sam negde pricao o tome...
Posluzicu se samo citatom ( by Courtney Love

) -
I'm too young to be so old....

Poslato: 19 Sep 2007, 14:59
od frivolus
Nisam emotivna zrela, ko zna da li cu u potpunosti biti ono cemu tezim i sto smatram ispravnim i potpunim... U nasem drustvu emotivnu zrelost je prilicno tesko postici... ali zadovoljna sam jer uvidjam svoje greske, pogresno ponasanje, stvari koje treba da promijenim... zbog sebe i zbog drugih... samo to ne ide tako robotizovano (nadji gresku, ok, hendluj je), tesko je proniknuti u dubinu i osvijestiti pravi razlog za neko konkretno ponasanje... a zatim prevazici te nebuloze.
Poslato: 19 Sep 2007, 16:31
od Zoe
Da bismo bolje shvatili znacenje sta je emocionalna nezrelost, mozda bi trebali da shvatimo sta znaci emocionalna zrelost, pa tako po jednoj definiciji, emocionalna zrelost podrazumeva emocionalnu stabilnost, dobru emocionalnu kontrolu, prevazilaženje narcizma, emocionalne zavisnosti, razdražljivosti, kao i socijalno razumljivo i prihvatljivo emocionalno ponašanje u odnosu na realno okruženje i odnose među ljudima.
E, sad, "socijalno razumljivo i prihvatljivo ponasanje" je vrlo sirok pojam, i varira u zavisnosti od kulture jednog naroda. Ono sto je u nasem narodu neprihvatljivo (npr.podrigivanje za stolom tokom obroka), u Kini je pozeljno i ocekuje se itd....
Ukratko, emocionalno nezrele osobe su osobe visoke, normalne inteligencije, ali koje dopustaju da budu povedene iskljucivo emocijama pri donosenju odluka, reagovanju i delanju, bez ukljucivanja razuma i logike.
U mom slucaju, to je tako, i ja se mogu svrstati mirne duse u tu kategoriju. Bar kada je rec o emociji ljubavi.
No, to ne znaci da sam posesivna, ljubomorna i histericna.
Pored emocionalne zrelosti/nezrelosti postoji nesto sto se zove i emocionalna inteligencija.
Osnovna teza od koje polazi koncept emocionalne inteligencije jeste da su emocije veoma vazni aspekti realnosti, kako sopstvene, tako i tudje, i od izuzetne su vaznosti kako za poznavanje sebe, tako i za poznavanje drugih. Definisano je 5 "vestina" emocionalne inteligencije:
1.Poznavanje sopstvenih osecaja-je sustinsko za samorazumevanje
2.Upravljanje osecajima-uticaj na sopstvena osecanja kao i na njihovo izrazavanje
3.Samomotivisanje-kanalisanje emocionalnih uzbudjenja u energiju usmerenu ka zeljenim ciljevima
4.Prepoznavanje tudjih osecanja-omogucuje dobro razumevanje drugih i dobar kontakt sa njima
5.Upravljanje odnosima-vestina kojom se utice na emotivna stanja drugih ljudi.
Smatram da se moze naci neki balans izmedju emocionalne inteligencije i emocionalne zrelosti, tako osoba emoc.inteligentna moze biti i pomalo emoc.nezrela, a ipak funkcionisati kao "prividno" zrela...
Najbitnije je razumeti sopstvene i tudje emocije i pokusati, nastojati postovati ih i uvazavati.
Nekada cemo to ciniti sa manjim, nekada sa vecim uspehom, ali zivot i izazovi su pred svakim covekom, i tome sluzi nadgradnja, razmisljanje i sagledavanje.
Niko ne treba da se oseca inferiorno ili manje vredan zato sto je "emocionalno nezreo" jer, biti emocionalno zreo je nesto cemu se stremi citavog zivota....a verujem da odredjene godine donose taj neki unutrasnji mir i razumevanje, samospoznaju, kao i iskustvo.
Poslato: 19 Sep 2007, 16:32
od Dzelajza Rouz
Ovako, ja se slazem sa tim da emocionalna zrelost ne bi trebalo nuzno da podrazumeva i niz inhibicija koji sebi namecu licnosti koje teze njenom dostizanju. Slazem se i sa tim da je izvesna hipokrizija u odnosu prema onome sto ta sintagma oznacava. Medjutim, ono sto mi je skrenulo paznju u tvom postu je to da ti emocionalnu zrelost sagledavas sa jednog aspekta - Da li je, (i ako jeste) zasto je zadovoljavanje hedonistickog impulsa u ljubavi ujedno i odstupanje od pojma emocionalne zrelosti? Ali, hajde, i to je legitiman pristup.
Mi smo, dakle, stvorenja kojima bi trebalo da je imanentna potreba za kumulacijom iskustava, bez obzira na posledice. Donekle se slazem. Medjutim, to bogacenje iskustvom kao vid (licne) evolucije trebalo bi da podrazumeva i nase postepeno osvescivanje i prihvatanje dela tudjih iskustava koji upucuje na to da nam nije neophodan prolazak svake zivotne Scile i Haribde, da bismo bili kompletni. Ovo se takodje odnosi i na neka nasa licna predjasnja iskustva. Emocionalna zrelost, dakle, ukljucuje sposobnost da se pre nekog srljanja u novo iskustvo, izvrsi distinkcija izmedju zivotnih imponderabilija i necega zbog cega vredi biti spreman na “emocionalne uzlete”. Artikulacija emocija nije neminovno i gusenje istih.
Ja sam, nekako, apstrahovala tvoje indirektno obracanje licemerima, jer tu zapravo i nema mnogo toga da se doda, ali sam zato pokusala da ti skrenem paznju na to da ti lagano tendiras drugoj krajnosti.

Poslato: 19 Sep 2007, 16:36
od Orlando the Lady
Naravno da naginjem drugoj krajnosti. Zaboga, pa imam samo 19 godina, i kada cu kusati Weltschmertz ako ne sada?
