Dilema
Poslato: 14 Sep 2006, 05:48
nisam baš znao gdje da postavim ovu temu pa sam je ovdje stavio jer se radi o ljubavi i seksualnosti. ne znam ni sam više u kojem pravcu da živim život. ono da li da se odlučim u gej pravcu ili strejt pravcu. roditelji mi ne znaju da nešto osjećam i za muškarce, a kao roditelji trube o tome kako bi voljeli unuke, i kako ću sebi jednoga dana naći djevojku i oženiti se.
nemam hrabrosti niti spremnosti da im kažem... da se 'outujem'. upoznao sam tipova, bio sam sa muškarcima ali sve strogo tajnooo top secret. ali ne znam možda kada bi našao tu pravu djevojku možda bi nju zavolio i mogao da živim s njom do kraja života?! postoje li takvi slučajevi
upoznao sam dečka, naš je i on nije out, ali je se odlučio da sebi nađe životnog partnera. sviđa se i on meni i nije loša osoba, mogli bi graditi budućnost zajedno po tome kako bi nama bilo najbolje ali ima tu dosta preprijeka i zbog toga se bojim išta baš ozbiljno počinjati sa muškarcem .... nekim danima mislim da trebam da zaboravim taj gej život i sve to a opet imam dana kada se mirim s tim što jesam... da sebe trebaš stavljati ispred svega i treba da budeš sretan s onim što jesi i ko si. jer ako sebe ne voliš nećeš ni drugog voljeti. roditelji možda bi željeli da si strejt ali jebiga opet trebamo i mi gej ljudi živjeti svoj život oni će jednoga dana umrijeti i opet ću ja ostati da živim svoj život. ne mogu uvijek da živim onako kako oni to hoće.... i to tako.... hm ne znam ni sam. pitanja pitanja i sve te misli koji mi se vrte po glavi.
siguran sam da nisam jedini
nemam hrabrosti niti spremnosti da im kažem... da se 'outujem'. upoznao sam tipova, bio sam sa muškarcima ali sve strogo tajnooo top secret. ali ne znam možda kada bi našao tu pravu djevojku možda bi nju zavolio i mogao da živim s njom do kraja života?! postoje li takvi slučajevi
upoznao sam dečka, naš je i on nije out, ali je se odlučio da sebi nađe životnog partnera. sviđa se i on meni i nije loša osoba, mogli bi graditi budućnost zajedno po tome kako bi nama bilo najbolje ali ima tu dosta preprijeka i zbog toga se bojim išta baš ozbiljno počinjati sa muškarcem .... nekim danima mislim da trebam da zaboravim taj gej život i sve to a opet imam dana kada se mirim s tim što jesam... da sebe trebaš stavljati ispred svega i treba da budeš sretan s onim što jesi i ko si. jer ako sebe ne voliš nećeš ni drugog voljeti. roditelji možda bi željeli da si strejt ali jebiga opet trebamo i mi gej ljudi živjeti svoj život oni će jednoga dana umrijeti i opet ću ja ostati da živim svoj život. ne mogu uvijek da živim onako kako oni to hoće.... i to tako.... hm ne znam ni sam. pitanja pitanja i sve te misli koji mi se vrte po glavi.
siguran sam da nisam jedini