Slavimo 20 godina postojanja
Gej Srbija
teorija

Iskustveni svet mladih gej muškaraca koje privlače stariji muškarci


Fenomenološka studija
(magistarska teza)

Nino Wächter, Turku Univerzitet, Katedra za psihologiju
Decembar 1999.
Preuzeto sa: http://www.saunalahti.fi/~satyyri/gradu/summary.htm



U prevodu na srpski donosimo zaključke jedne magistarske teze sa Univerziteta Turku u Finskoj (koji su jedino dostupni na engleskom; kompletna teza na finskom dostupna je i na netu) o problematici o kojoj je pre ovog rada, prema navodu autora, bilo jako malo ozbiljnijih empirijskih istraživanja. Neke prilično žilave predrasude među gej i strejt populacijom njom su dovode u pitanje, kao što je uverenje da mlađi partneri u starijim traže supstituciju za nedovoljno prisutnog oca ili majku u detinjstvu, što je, kako se čini, relevatno onoliko koliko i postavka da mlađi u mlađima traže brata ili sestru. Bibliografske navode (po abecednom redu) smo priključili na kraju teksta, u tekstu se navodi samo ime autora i godina izdanja knjige ili članka pomoću koje je lako identifikovati izvornik.

 
   


1. UVOD

1.1. Ciljevi

Osnovna svrha moje studije bilo je nastojanje da se ustanove oni aspekti iskustvenog sveta mladih gay muškaraca seksualno zainteresovanih za starije muškarce, koji se odnose na njihov izbor starijih muškaraca za seksualne partnere. U ovom smislu moja analiza uglavnom je istraživačkog karaktera, pošto ovaj fenomen, koliko znam, nije ranije proučavan. Pa ipak, napravio sam neku vrstu poredenja izmedu mojih rezultata i studija koje se bave pitanjem gay veza u kojima su partneri različitih starosti. Takođe sam želeo da saznam koliko su ispitanici naglasili uobičajene stereotipe vezane za gay odnose sa starosnom razlikom (kao što je, na primer, stereotip da mlađi partner u starijem muškarcu uvek traži očinsku figuru).

1.2. Gay svet i ''Bear'' potkultura

Ross (1984) u osnovi definiše homoseksualnost kao izraz ljubavi između dve osobe istog pola. Crno-bela klasifikacija osoba na homo/heteroseksualce nije veoma inteligentno rešenje, pošto se većina ljudi nalazi negde između ova dva “ekstrema” (Ross, 1984). U naučnoj literaturi termin ''homoseksualac'' obično se odnosi na nekog koga pretežno ili isključivo privlače osobe istog pola i ko otvoreno priznaje svoju seksualnu sklonost samome sebi i drugima (Ross, 1984). Suštinski deo ove definicije je subjektivan osećaj same osobe o tome šta ona jeste. The Publication Manual of the American Psychiatric Association (APA, 1994, 51) preporučuje da se termini ''lezbejka'' i ''gay muškarac'' koriste umesto termina ''homoseksualac'', pošto se oni najpre odnose na same identitete i na savremene zajednice koje su evoluirale na osnovu tih identiteta. Ja sam odabrao definiciju APA-e kao početnu tačku svoje studije.

Termin ''potkultura'' odnosi se na specifičnu kulturu religiozne, etničke ili neke slične grupe koja se razlikuje od mainstream kulture (Tiainen, 1991). Kao društvena i seksualna manjina, gay osobe konstituišu svoju sopstvenu potkulturu unutar koje se takode mogu pronaći mnoge druge ''potkulture'', kao što su sadomazohisti i gender-blenders. U devedesetim godinama dvadesetog veka, jedna nova potkultura postala je vidljiva unutar gay sveta - ''Bear'' potkultura. Većina mojih ispitanika pripadala je ovoj potkulturi. Knjiga pod nazivom The Bear Book, u izdanju Wrighta (1997), jedina je, koliko sam obavešten, naučna studija koja se bavi ovom potkulturom. U Finskoj je izašao jedan članak u popularnoj štampi (Valtonen, 1999) u vezi sa njom.

Potkultura gay muškaraca koji sebe nazivaju ''medvedima'' (''Bears'') počela je da dobija oblik i da se razvija u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog veka, u različitim delovima Sjedinjenih Američkih Država (Wright, 1997, 21). Rođenje aktuelnog ''Bear'' pokreta datira iz 1986. godine, kada je komunikacija između njegovih članova postala konkretnija: počelo je održavanje zabava, kao i elektronskih diskusionih foruma, te je 1987. pokrenut magazin BEAR, koji još uvek izlazi (Wright, 1997, 22). ''Bear'' pokret stigao je u Finsku sredinom devedesetih, kada su osnovani Fin-Bears u Helsinkiju i Nallekarhut u Turkuu (Valtonen, 1999).

Za ''medvede'' se vezuju različite fizičke i mentalne karakteristike, a uglavnom se ove smatraju najvažnijima: fizički, oni su visoki, dlakavi, bradati i često zdepasti i krupni; mentalno, oni su srdačni, verni, iskreni i otvoreni, i vole puno da se grle (Wright, 1997, 26-27). U stvarnom životu može se pronaći mnogo različitih tipova ''medveda'', koji ipak imaju zajednički ''medvedoliki'' stav prema životu i društvenim odnosima (Valtonen, 1999). Obično mlađi, mršaviji, možda i nešto manje dlakavi muškarci koje privlače ''medvedi'' nose naziv ''mladunci'' ("Cubs"), dok se termin "ljubitelj medveda" obično koristi za opisivanje bilo koje osobe koja voli ''medvede'', bilo da je ta osoba i sama ''medved'' ili ne (Wright, 1997, 247).

I sam sam učestvovao u osnivanju Nallekarhut organizacije u Turkuu u jesen 1995. godine, i još uvek imam funkciju njenog vođe. Počeo sam da studiram psihologiju iste te jeseni i već sam tad dobio ideju da napišem magistarsku tezu na temu koja je na neki način povezana sa fenomenom ''medveda''. Primetio sam da postoji mnogo mlađih muškaraca u kategoriji ''Mladunčadi'' (uključujući i sebe), koji traže društvo muškaraca mnogo starijih, često krupnijih i bradatijih od sebe. Smatrao sam ovaj fenomen kulturnom anomalijom, iz razloga što, očigledno, većina ljudi stupa u vezu sa osobom sličnih godina i religijskih ubeđenja, koja ima približno isto obrazovanje, te etnički i društveni status (Greenberg, Bruess & Mullen, 1993, 415). Stariji muškarac koji je seksualno zainteresovan za mlađe muškarce smatra se, generalno, normalnom pojavom u svetu homoseksualaca, u kome je obožavanje mladih, vitkih tela uobičajena pojava, ali se mlađi muškarac koga seksualno privlače stariji muškarci automatski posmatra kao čudo. Želeo sam da počnem da istražujem psihološke dimenzije ovog fenomena, te sam započeo svoje istraživanje u jesen 1997. godine.

 
   

1.3. Studije vezane za odabir starosti partnera

Pred kraj prošlog veka, jedan od prvih pionira na polju gay prava, Nemac Magnus Hirschfeld (1868-1935) prikupio je veliku količinu materijala u vezi sa homoseksualnošću i ostalim seksualnim varijetetima: na primer, napravio je upitnik koji je sadržao 130 odrednica i na koji je odgovorilo 10.000 žena i muškaraca (Spencer, 1995, 325). Hirschfeld je podelio homoseksualce u četiri kategorije prema podacima koje je sakupio na:

1. pedofile (osobe koje seksualno privlače dečaci u preadolescentskom periodu),
2. efebofile (osobe koje su privučene mladićima između 12 i 20 godina),
3. androfile (osobe koje seksualno privlače muškarci od 20 do 50 godina), te
4. gerontofile (koji su seksualno zainteresovani za osobe starije od 50 godina) - (Hirschfeld, 1952, 227).

Prema Hirschfeldu, većina homoseksualaca su ili efebofili (oko 45 %) ili androfili (takođe oko 45 %); procenat pedofila i gerontofila je mnogo manji i svaki iznosi oko 5 procenata.

Takođe, prema skoro sprovedenim istraživanjima (Hayes, 1995; Kenrick et al., 1995; Harry, 1982), razlika u godinama između partnera u istopolnoj vezi obično iznosi samo 5 godina. Procenat parova kod kojih ta razlika iznosi više od 10 godina jako je mali (Harry, 1982). Stoga sam odlučio da definišem ''mlađeg gay muškarca koga seksualno privlače stariji muškarci'' kao osobu koja traži muškarca barem 10 godina starijeg od sebe (cf. Kaslow, 1989). U poređenju sa Hirschfeldovim gerontofilima, mislim da je moja definicija fleksibilnija te, logično, mnogo veći broj gay muškaraca spada u ovu kategoriju.

1.4. Studije istopolnih veza sa starosnom razlikom

Sve u svemu, postoji veoma malo studija koje se bave istopolnim vezama u kojima partneri pripadaju različitim starosnim grupama. Steinman (1990) se bavio proučavanjem društvene razmene kod ovakvih veza. Njegova pretpostavka bila je da je, u ovom slučaju, ''roba za razmenu'' starijeg gay muškarca uglavnom ''spoljnog'' karaktera (što će reći, novac, moć i sl.), dok mlađi muškarac u ovom odnosu uglavnom pruža ''unutrašnje'' kvalitete (kao što su fizička privlačnost, seksualna harizma i ostalo). Sprovedeno istraživanje je donekle oborilo ovu hipotezu. Približno polovina ispitanih parova ravnopravno je učestvovala u obavljanju svakodnevnih poslova i kupovini, i niko od ispitanika nije finansijski ovisio o svom partneru. Takođe, mlađi muškarac u vezi često je smatrao ''unutrašnje'' karakteristike (kao što su inteligencija, društveni uspesi, mudrost postignuta zrelošću) svog starijeg partnera jednako važnima kao i njegovo hipotetičko materijalno bogatstvo. Većina mlađih muškaraca smatrala je starije muškarce seksualno stimulativnima, te napokon, kod većine ispitanih parova nije postojala značajna razlika u prihodima kod partnera. U slučaju da je mlađi partner zarađivao manje, stariji bi obično zahtevao da onaj mlađi ne ovisi o njegovim prihodima.

U istopolnim vezama sa starosnim razlikama, uloge ''oca'' i ''sina'', te ''nastavnika'' i ''učenika'' često zauzimaju centralno mesto (Lee, 1990). Pretvaranje, tj. uzimanje uloga ''oca'' i ''sina'' ili sama ta seksualna fantazija česta je takođe među sadomazohistima; ova fantazija obično podrazumeva da je ''otac'' dominantna, a ''sin'' submisivna, pasivna strana (Sandnabba & Santtila & Nordling, 1999). Lee (1990) smatra da veza u kojoj postoji razlika u godinama verovatno ne traje dugo ako partneri jedino uzimaju uloge ''oca'' i ''sina'', odnosno ''nastavnika'' i ''učenika''. Partneri takođe moraju biti u stanju da zauzmu uloge jednakih partnera, sa ciljem da se izbalansira dinamičnost veze.

Prema Harryju (1982), većina gay muškaraca traži partnera koji im je jednak. Međutim, osobe koje traže starijeg partnera od njega očekuju da bude dominantan u vezi.

1.4.1. Psihoanaliza i potraga za očinskom figurom

U svome delu Drei Abhandlungen zur Sexualtheorie (1905), Freud iznosi ideju da seksualni nagon i njegov objekt treba da budu odvojeni jedan od drugog (Freud, 1998/1905). Stoga se ne može tvrditi da bi trebalo da postoji prirodan objekt seksualnog nagona. Freud je smatrao da se homoseksualnost ne može objasniti kao urođena ili stečena osobina, već kao varijetet čovekove originalne biseksualnosti (Freud, 1998/1905). Kritičari su istakli da je Freud u početku svrstavao heteroseksualnost i homoseksualnost u istu korpu, te da je bio mišljenja da su oba ova varijeteta podjednako prirodna ispoljavanja ljudske seksualnosti (Domenici & Lesser, 1995, 1-2; Dannecker, 1981, 39).

U psihoanalizi homoseksualnost je tradicionalno objašnjavana pomoću koncepta ''negativnog Edipovog kompleksa'', kada dete (dečak) fantazira o sopstvenom ''venčanju'' sa ocem umesto sa majkom (Brenner, 1987, 103; Mangs & Martell, 1976, 111 - 112). Teoretski, kada je u pitanju mlađi gay muškarac koga privlače stariji muškarci, ova edipovska žudnja je još izraženija, naročito u slučaju kada je pravi otac bio nedovoljno ili sasvim neprisutan; tada stariji muškarac predstavlja očinsku figuru. Edipovska želja stoga ovde ne ostaje na nivou fantazije, već se razvija i u stvarnom životu odrasle osobe. Imajući u vidu gore iznesenu teoriju društvene razmene, potraga za očinskom figurom očito je drugi stereotip vezan za istopolne veze sa starosnom razlikom.

Prema Hirschfeldu (1952, 88-91), gerontofilija kao isključiva fasciniranost osobama starim preko 50 godina predstavlja jedan vid seksualne infantilnosti. Hirschfeld je smatrao da je gerontofil u svom seksualnom razvoju zaostao u edipovskoj fazi, kada se dete snažno vezuje za oca, majku ili neku drugu odraslu osobu. Kao primer on navodi jednu dvadesetšestogodišnju devojku koja se zaljubljivala isključivo u starije muškarce sa sedom bradom. Ova devojka je izgubila roditelje kao mala, te se o njoj starao njen deda. Ona je sa njim spavala u istom krevetu, i deda je često dodirivao njene genitalije. Kao drugi primer, Hirschfeld (1952, 227) navodi dvadesetpetogodišnjeg homoseksualca koji se veoma muževno ponašao, i takođe se isključivo zaljubljivao u starije muškarce sa sedom bradom. Može se opravdano zaključiti kako fiksacija (vezivanje) u detinjstvu igra ključnu ulogu u izabiranju seksualnog objekta: ljudi obično imaju određeni, jasno definisani, ''tip'' idealnog muškarca ili žene, koji poseduje određene fizičke i duhovne karakteristike, njima naročito zanimljive ili privlačne. Razvoj različitih fetiša može se verovatno takođe objasniti uz pomoć teorije fiksacije: na primer, brada za neke ljude predstavlja veoma moćan seksualni fetiš (Hirschfeld, 1952, 525). Međutim, ukoliko se ista ova teorija posmatra kroz prizmu moralnih predrasuda ili heteroseksualistickih standarda, ona vrlo lako na isti način patologizira sve homoseskualce ili grupe kao što su fetišisti itd. (cf. Stĺlström, 1997).
APA-in priručnik Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM-IV, 1994) klasifikuje fetišizam kao poremećaj koji karakteriše različite parafilije.

Parafilija se definiše kao povratna seksualna fantazija, želja ili ponašanje čiji je objekt (1) biće koje ne pripada ljudskoj vrsti, (2) ponižavanje ili uzrokovanje bola samome sebi ili drugima, ili (3) dete ili druga osoba čiji pristanak ne postoji. Za neke osobe, parafilične fantazije ili nagoni su neophodni za postizanje seksualnog uzbuđenja, dok se ostali mogu uzbuditi bez prisustva parafiličnih fantazija i nagona. DSM-IV takođe navodi kako je kriterijum za dijagnosticiranje parafilije slučaj kada ove fantazije ili vrsta ponašanja uzrokuju potpunu ili delimičnu nemogućnost osobe da ima potpun društveni život.

Prema Suppeu (1985), klasifikacije u DSM-u u vezi sa parafilijama zasnivaju se na pretpostavci da sve što odudara od konvencionalnih seksualnih aktivnosti treba smatrati nezdravim. Suppe je smislio sveobuhvatniji model akcije i reakcije koji pomaže pri klasifikaciji efekata određenih izazivača seksualne uzbuđenosti kod pojedinca: inhibitorni izazivači (uzroci) suzbijaju seksualno uzbuđenje, nefacilitativni izazivači niti sprečavaju, niti pojačavaju uzbuđenje, facilitativni izazivači pojačavaju uzbuđenje, ali nisu neophodni za njegovo postizanje, dok su parafilični izazivači neophodni za postizanje uzbuđenja. Na primer, u studiji koja se bavi muškim sadomazohistima u Finskoj, Sandnabba & Santtila & Nordling (1999) ustanovili su da je sadomazohističko ponašanje uglavnom facilitativnog karaktera, to jest, da pojačava seksualno uzbuđenje, ali da nije neophodno za njegovo postizanje.

Jedan od ciljeva mog istraživanja bio je da se pozabavim pitanjem do kog stepena su se DSM-IV i Suppeova klasifikacija (1985) mogle primeniti po pitanju seksualne sklonosti ka starijim krupnim muškarcima, to jest, da li bi ova sklonost mogla biti okarakterisana kao fetišizam, i da li je ona po prirodi facilitativna ili parafilična.

Studije istopolnih veza sa starosnom razlikom (Steinman, 1990; Lee, 1990; Harry, 1982) pružaju vrlo malo informacija u vezi sa iskustvenim svetom mlađih gay muškaraca koje seksualno privlače stariji muškarci. Jedino Leejeva studija (1990) uspeva da baci malo više svetla na ovo pitanje, ali se, sve u svemu, ona takođe prevashodno koncentriše na dinamičnost u ovakvim vezama. S druge strane, psihoanalitičarske teorije (Freud, 1998/1905; Brenner, 1987; Mangs & Martell, 1976; Hirschfeld, 1952) zanimaju se jedino za proučavanje temeljnih uzroka homoseksualnosti i fiksacije starijim muškarcima. U ovim studijama i teorijama izostavljen je lični prikaz ispitanika (mlađih gay muškaraca koje privlače stariji muškarci) u vezi sa sopstvenom seksualnošću, te sam se ja u svom istraživanju koncentrisao upravo na to.

2. OPIS ISTRAŽIVANJA I ISPITANIKA

Započeo sam praktični deo svog istraživanja time što sam poslao upitnik članovima finskih ''Bear'' organizacija (Fin-Bears i Nallekarhut). Poslao sam upitnik poštom na adresu 39 članova, a još otprilike 30 članova kontaktirao sam putem elektronske mailing liste. Na upitnik je odgovorilo 25 članova putem pošte, a još njih četvoro putem elektronske pošte, što u procentima iznosi 42%. Ispitanici su bili starosti od 26 do 69 godina, sa prosečnom starošću od oko 40 godina.

Sve sam odgovore svrstao u tri kategorije: na mlađe muškarce koje privlače stariji muškarci, starije muškarce koje privlače mlađi muškarci, te na one kojima životna dob nije predstavljala kriterijum od većeg značaja. Većina odgovora (ukupno 16) neosporno je pripadala prvoj kategoriji, dok je u drugu kategoriju spadalo 8, a u poslednju 5 odgovora. Mene su zanimali odgovori iz prve kategorije, u kojoj su se nalazili mlađi muškarci zainteresovani za starije muškarce. Većina ispitanika procenila je starost svog idealnog muškarca na starost počev od svog sopstvenog godišta naviše, gde je starost partnera obicno dostizala granicu od oko 15 do 20 godina više od ispitanika (na primer, ako bi ispitanik imao 35 godina, idealni partner imao bi između 35 i 50 godina). Samo četiri ispitanika ocenila su da je idealna starost njihovog partnera barem 10 godina više nego što sami imaju.

Svrha ovog upitnika bila je sticanje neke vrste opšte slike o članovima ''Bear'' organizacija, te ostvarivanje kontakta s ispitanicima tokom većeg dela istraživanja. Prema odgovorima dobijenim putem ovog upitnika, čini se da unutar organizovane potkulture ''Bear'' grupa većina muškaraca traži partnera starijeg od sebe.

U upitniku sam takođe objasnio da su mi potrebni ispitanici koji su seksualno zainteresovani za muškarce barem 10 godina starije od sebe. 12 ispitanika poslalo mi je svoje kontakt adrese. Odabrao sam osmoricu na osnovu godina starosti njih samih, te njihovih idealnih partnera. Trudio sam da pronađem što mlađe ispitanike koji bi imali jasno definisanu potrebu za muškarcima 10 godina starijim od sebe.

Zatim sam se odlučio za jedan vid ''slobodnog'' intervjua. Forma otvorenog tematskog intervjua možda bi bila tipičan izbor kada je u pitanju fenomenološko-psihološki metod analize koji sam ja koristio. Međutim, forma ''slobodnog'' intervjua pokazala se korisnom kada sam ispitivao ćutljivije osobe, dok sam onima koji imaju običaj da više govore dopustio da govore sasvim slobodno. Svi intervjui obavljeni su u periodu od 21. oktobra do 12. decembra 1998. godine. Intervjuisao sam osmoricu muškaraca koje sam na samom početku izabrao, ali nisam mogao iskoristiti poslednji intervju zbog lošeg kvaliteta zvuka. Stoga se materijal za moje istraživanje na kraju sastojao od intervjua sedam muškaraca, koji su trajali između dvadeset minuta i sat vremena, sa prosečnom dužinom od oko 47 minuta. Navodim kratke opise ispitanika (imena su promenjena):

JARNO: Jarno je star 30 godina i ima usmereno tehničko obrazovanje. Trenutno radi kao prodavac. Rođen je u malom gradu. Najmlađi je u svojoj porodici i ima sestru i brata. Roditelji su mu još uvek živi.

MARKO: Marko ima 28 godina. Nakon što je završio srednju školu stekao je obrazovanje iz umetnosti. Trenutno radi kao slobodan umetnik u pozorištu i kao muzičar. Rođen je u malom gradu. Jedino je dete u porodici. Roditelji su mu se razveli pre više od 15 godina, a majka ima novog muškarca.

JOHANNES: Johannes ima 30 godina i završio je fakultet sa stepenom magistra umetnosti. Trenutno je nezaposlen i pohađa kurs iz rada na računaru. Rođen je u maloj seoskoj zajednici. Najmlađi je u porodici i ima sestru i brata. Otac mu je umro pre 4 godine, a majka je još uvek živa.

RIKU: Riku ima 32 godine. Nakon srednje škole opšteg usmerenja, pohađao je nekoliko kurseva za dalje obrazovanje. Trenutno radi kao radnik na održavanju. Rođen je u maloj seoskoj zajednici. Najmlađi je u porodici i ima dve sestre i dva brata. Oba roditelja su mu živa.

TUOMAS: Tuomas ima 26 godina i radi kao lekar. Rođen je u velikom gradu. Najmlađi je u porodici i ima jednu sestru. Roditelji su mu živi.

AAPELI: Aapeli je 42 godine star i ima usmereno tehničko obrazovanje. Takođe je pohađao nekoliko kurseva za dalje obrazovanje. Trenutno radi kao poštar. Rođen je u maloj seoskoj zajednici. Najmlađi je u porodici i ima dve sestre, brata i usvojenog brata. Roditelji su mu preminuli, majka pre 30, a otac pre 20 godina.

 
   

3. FENOMENOLOŠKO-PSIHOLOŠKI METOD ISTRAŽIVANJA

Pri analiziranju dobijenog materijala, koristio sam Perttulin (1998a, 1995) fenomenološko-psihološki metod istaživanja, što je donekle proširena i revidirana verzija metoda koji je originalno osmislio Giorgi (1988). Moja namera nije bila da se pozabavim proučavanjem fenomenološko-psihološkog metoda kao takvog: prosto sam primenio metod koji je razvio Perttula na fenomen koji sam proučavao.

Držeći se suštine metoda, moje istraživanje se izričito zasnivalo na materijalu dobijenom putem intervjua. Cilj fenomenološkog istraživanja je da se ispitivani fenomen opiše što preciznije; odnosno, da se fenomen posmatra na isti nacin na koji se on javlja u iskustvenom svetu ispitanih pojedinaca.

U ovom engleskom pregledu neću se baviti filozofskom zasnovanošću ovog metoda, niti opisivati izvedenu analizu korak po korak. (Ukoliko vas ovo zanima, slobodno mi se obratite.) Umesto toga, preći ću odmah na suštinu analize, opšti opis ovog fenomena, ''iskustvenog sveta mlađih gay muškaraca koje privlače stariji muškarci''.

4. REZULTATI: OPIS FENOMENA

Sklonost ka starijim muškarcima obično se razvija već u detinjstvu. Tada se takođe formira i tip idealnog muškarca. U preadolescentskom periodu, ova sklonost postoji u vidu nejasne želje da se bude u blizini starijih muškaraca koji predstavljaju manifestaciju tog idealnog tipa, te u vidu opčinjenosti njima. U pozadini ove sklonosti od samog početka postoji seksualna komponenta, ali se smatra da je sklonost seksualnog karaktera tek na prelazu u adolescenciju.

Poreklo zanimanja za starije muškarce je neobjašnjivo, kao što je to slučaj kada su u pitanju različite sklonosti. Moguć, ali ne i verovatan, izvor uticaja i objašnjenje za ovaj fenomen je nedovoljno ili nikad prisutan otac.

Osećaj sigurnosti, životnog iskustva, seksualnog uzbuđenja, idealan tip (uzor) zasnovan na sopstvenim idealima i relativno visok nivo sopstvene mentalne zrelosti, faktori su koji doprinose posmatranju starijih muškaraca kao privlačnih.

Razlike u pogledima na svet obično proizilaze iz razlike u godinama, što sve dovodi do rasprava izmedu parnera koji pripadaju različitim starosnim grupama. Razlika u godinama je važan faktor pri odabiru partnera: skoro svi partneri u seksualnim odnosima i vezama su stariji muškarci. Čak je jako teško zamisliti situaciju u kojoj je odabrani partner za zasnivanje veze istih godina, ili čak mlađi.

Najčešći idealni tip muškarca je krupan, bradat, dlakav i sa velikim stomakom. Postoje i drugi tipovi idealnog muškarca, pa tako, s jedne strane, imamo muškarca kome sedi kosa ili koji ćelavi, a s druge muškarca čije telo nije krupno, već gipko i delikatno. Za opisivanje tipova idealnih muškaraca koriste se metafore kao što su ''bear'' (''medved''), ''dirty old man'' (''prljavi starac'') i ''farmer''. Idealan muškarac uvek je stariji, što znači da obično ima između 50 i 70 godina. Retko se dešava da pojedinac održava razliku u godinama sa procesom starenja, to jest, da traži sve starije partnere što je sam stariji; idealna starost partnera obično ostaje nepromenjena tokom čitavog života pojedinca.

Fizičke karakteristike idealnog muškarca važnije su od onih “duhovnih”. Međutim, duhovne karakteristike postaju naročito značajne u dužim vezama. Ličnost idealnog muškarca obično se opisuje kao puna ljubavi i razumevanja, emotivna, stabilna, muževna, sa smislom za praktično; idealni muškarac takođe se mora odnositi prema mlađem partneru kao prema sebi ravnom, bez obzira na prirodu same veze. Kada je veza isključivo seksualne prirode, idealan muškarac se ponekad opisuje kao dominantan, veoma aktivan, ponešto grub i agresivan i donekle zastrašujući, kao neko ko izaziva osećanje potčinjenosti, manje vrednosti, čak i iskorišćenosti. Uspešna veza može biti karakterisana zauzimanjem i jednakih i nejednakih uloga.

Nije neophodno da idelan muškarac bude bogat, ali u vezi koja je seksualnog karaktera izvor uzbuđenja može predstavljati činjenica da se muškarac ponaša na način koji mu njegovo bogatstvo dopušta. Iskustveni doživljaj odnosa pojedinca sa sopstvenim ocem u toku detinjstva i periodu adolescencije oscilira od ''dalekog i stranog'' do ''bliskog''. Pravi otac često se doživljava kao najvažnija muška figura u detinjstvu i adolescenciji. Ponekad se otac posmatra kao seksualni objekt, čak i u slučaju da odnos s njim nije blizak.

5. DISKUSIJA

Nameravam da ukratko prokomentarišem rezultate mog istraživanja i ukombinujem ih sa postojećim studijama i teorijama iznesenim u uvodu. Uzimajući u obzir kvalitativnu paradigmu koju sam primenio pri istraživanju, rezultati se ne mogu generalizovati. Oni nam ipak nagoveštavaju koje su vrste tema verovatno ključne u iskustvenom svetu mlađih gay muškaraca koje privlače stariji muškarci.

1. Držeći se Suppeovog (1985) modela, može se reći da je razlika u godinama najčešći parafilični seksualni podsticaj za mlađe gay muškarce seksualno zainteresovane za starije muškarce. Drugim rečima, starosna razlika je neophodna za postizanje seksualne uzbuđenosti.

2. Subjektivan osećaj samog sebe kao zrelijeg u odnosu na većinu mladih muškaraca istog uzrasta ponekad može umanjiti značaj starosne razlike u vezi: samim tim, partner može biti posmatran kao neko približno istih godina, iako je zapravo stariji.

3. Ponekad stariji muškarac može predstavljati jungovski arhetip Mudrog Starog Čoveka, to jest, neku vrstu ideala (uzora). U ovom slučaju, mlađi muškarac pokušava da se razvija kako psihički, tako i fizički, prema ovom idealu.

4. Osnovno značenje jednog istorijski veoma važnog odnosa - odnosa nastavnik-učenik - u bliskoj je vezi sa životnim iskustvom starijeg muškarca, iz koga mlađi partner može mnogo naučiti i koje mu može koristiti. Ipak, u nekim pitanjima mladi partner može takođe zauzeti ulogu učitelja.

5. Uticaj koji je organizovana ''Bear'' potkultura izvršila na lingvističke termine koji opisuju tip idealnog muškarca veoma je velik: najčešće korištena metafora za opisivanje idealnog muškarca je ''medved'' (''bear''). Pa ipak, po svoj prilici se tip idealnog muškarca razvija već tokom detinjstva pojedinca.

6. Neki mladi gay muškarci koji su seksualno zainteresovani za starije muškarce mogu se jasno prepoznati kao ''gerontofili'' na osnovu Hirschfeldove (1952, 227) definicije: oni isključivo traže partnere starije od 50 godina.

7. Kada traže partnera za dugu vezu, mlađi gay muškarci koje privlače stariji muškarci zapravo traže partnera koji će se prema njima ponašati kao prema jednakima, uprkos razlici u godinama. Ovaj rezultat se suprotstavlja Harryjevom (1982) zakljucku, prema kome mlađi gay muškarci koji traže starijeg partnera zapravo od svog partnera zahtevaju da bude dominantnija strana u vezi.

8. Mlađi gay muškarac koga privlače stariji muškarci od svog partnera ne očekuje ''robu za razmenu'' materijalnog, ''spoljašnjeg'' karaktera, već uglavnom traži one ''unutrašnje'' karakteristike, kao što su mudrost koja se postiže s godinama, te seksualna privlačnost. Čini se da ovaj rezultat potvrđuje Steinmanove (1990) zaključke.

9. Nejednake uloge po pitanju moći se, izgleda, javljaju samo u fantazijama onih mlađih gay muškaraca koje privlače stariji muškarci. Čini se da ovaj rezultat potvrđuje Leejevu (1990) hipotezu da se, u vezama sa starosnom razlikom, partneri moraju potruditi da zauzmu ravnopravne uloge, čak i u slučaju kada središnje mesto u njihovom seksualnom životu zauzima princip nejednake podele uloga po pitanju moći, odnosno dominacije.

10. Stečeno iskustvo, odnosno doživljaj odnosa sa sopstvenim ocem u detinjstvu i adolescenciji oscilira od ''dalekog i stranog'' do ''bliskog''. Iz ovog razloga, može se opravdano tvrditi da ne postoji uzročno-posledičan odnos između prirode odnosa sa sopstvenim ocem i sklonosti ka starijim muškarcima.

11. Igranje uloga ''oca'' i ''sina'' sa idealnim muškarcem je višedimenzionalna seksualna fantazija, u kojoj se mogu pronaći elementi osećanja sigurnosti i muževne privrženosti s jedne strane, te uzimanje uloga dominantne, odnosno submisivne strane, obojeno sadomazohizmom, s druge. Igranje ''oca'' i ''sina'', te stvaran odnos sa sopstvenim ocem u detinjstvu i adolesenciji, predstavljaju dva odvojena dela stvarnog života koji nemaju ništa ili malo toga zajedničkog.


Citirana literatura:

American Psychiatric Association (1994):
APA Publication Manual.
Washington, DC: Author.

American Psychiatric Association (1994):
Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (4. painos).
Washington, DC: Author.

Brenner, C. (1987):
Psykoanalysens grunder.
Stockholm: Prisma.

Dannecker, M. (1981):
Theories of Homosexuality.
London: Gay Men´s Press.

Domenici, T. & Lesser, R.C. (toim.) (1995):
Disorienting Sexuality -- Psychoanalytic Reappraisals of Sexual Identities.
New York: Routledge.

Freud, S. (1998/1905):
"Tre avhandlingar om sexualteori".
Teoksessa Samlade skrifter av Sigmund Freud V: Sexualiteten, ss. 63 - 156.
Stockholm: Natur och Kultur.

Giorgi, A. (1988):
Sketch of a Psychological Phenomenological Method.
Teoksessa Giorgi, A. (toim.):
Phenomenology and Psychological Research, ss. 8 - 21.
Pittsburg: Duquesne University.

Greenberg, J.S. & Bruess, C.E. & Mullen, K.D. (toim.) (1993):
Sexuality - Insights and Issues.
Dubuque, IA: Wm. C. Brown Communications, Inc.

Harry, J. (1982):
"Decision Making and Age Differences among Gay Male Couples".
Journal of Homosexuality 8 (2), 9 - 21.

Hayes, A. (1995):
"Age Preferences for Same- and Opposite-Sex Partners".
Journal of Social Psychology 135 (2), 125 - 133.

Hirschfeld, M. (1952):
Det abnorma könslivet.
Stockholm: Bokförlaget Pantheon.

Jacobi, J. (1973/1943):
The Psychology of C.G. Jung.
New Haven: Yale University Press.

Jung, C.G. (1991/1959):
The Archetypes and the Collective Unconscious.
The Collected Works of C.G. Jung, Vol. 9, Part 1.
London: Routledge & Kegan Paul.

Kaslow, F. (1989):
"Sexuality in May-December marriages".
Teoksessa Kantor, D. & Okun, B. (toim.):
Intimate Environments: Sex, Intimacy and Gender in Families, ss. 321-345.
New York: Guilford Press.

Kenrick, D. & Keefe, R. & Bryan, A. & Barr, A. et al (1995):
"Age Preferences and Mate Choice among Homosexuals and Heterosexuals - A Case for Modular Psychological Mechanisms".
Journal of Personality and Social Psychology 69 (6), 1166 - 1172.

Lee, J. (1990):
"Through the Looking Glass: Life after Isherwood - a Conversation with Don Bachardy". Journal of Homosexuality 20 (3-4), 33 - 63.

Leppänen, H. (1998):
Uupumus kokemuksellisena elämäntilanteena. Fenomenologinen tapaustutkimus luokanopettajan uupumisesta.
Jyväskylän yliopisto: Psykologian ammatillinen lisensiaatintutkimus.

Mangs & Martell (1976):
0 - 20 ĺr enligt psykoanalytisk teori.
Lund: Studentlitteratur.

Perttula, J. (1995):
Kokemus psykologisena tutkimuskohteena -- johdatus fenomenologiseen psykologiaan.
Tampere: Suomen fenomenologinen instituutti.

Perttula, J. (1998a):
The Experienced Life-Fabrics of Young Men.
Jyväskylä: University of Jyväskylä.

Perttula, J. (1998b):
Kvalitatiiviset menetelmät -seminaarin luentomuistiinpanot 4.12.1998.
Tekijän hallussa.

Rauhala, L. (1989):
Ihmisen ykseys ja moninaisuus.
Helsinki: Sairaanhoitajien koulutussäätiö

Rauhala, L. (1990):
Humanistinen psykologia.
Helsinki: Yliopistopaino.

Ross, M.W. (1984):
"Mitä homoseksuaalisuus on – tieteellisiä näkökantoja".
Teoksessa Sievers, K. & Stĺlström, O. (toim.):
Rakkauden monet kasvot, ss. 161 - 190.
Weilin+Göös.

Sandnabba, N.K. & Santtila, P. & Nordling, N. (1999):
"Sexual Behavior and Social Adaptation among Sadomasochistically-Oriented Males".
The Journal of Sex Research 36 (3), 273 - 282.

Spencer, C. (1995):
Homosexuality – A History.
London: Fourth Estate.

Steinman, R. (1990):
"Social Exchanges Between Older and Younger Gay Male Partners".
Journal of Homosexuality 20 (3-4), 179 - 206.

Stĺlström, O. (1997):
"Homoseksuaalisuuden sairausleiman poistaminen".
Teoksessa Lehtonen, J. & Nissinen, J. & Socada, M. (toim.):
Hetero-olettamuksesta moninaisuuteen, ss. 192 - 205.
Helsinki: Edita.

Suikki, S. (1998):
Iäkkäiden naisten hyvinvoinnin kokemus elämäkerrallisessa kontekstissa.
Fenomenologinen tutkimus.
Jyväskylän yliopisto: Psykologian pro gradu -työ.

Suppe, F. (1985):
"Classifying Sexual Disorders: The Diagnostic and Statistical Manual of the American Psychiatric Association".
Teoksessa De Cecco, J.P. (toim.):
Gay Personality and Sexual Labeling, ss. 9 - 28.
New York: Harrington Park Press.

Tesch, R. (1990):
Qualitative Research -- Analysis Types and Software Tools.
New York: Falmer.

Tiainen et al (toim.) (1991):
Tietojätti.
Helsinki: Gummerus.

Valtonen, T. (1999):
"Mikä on iso ja karvainen ja viis veisaa trendeistä? No, sehän on tietenkin karhu".
Z 2/1999, 26 - 29.

Wright, L. (toim.) (1997):
The Bear Book -- Readings in the History and Evolution of a Gay Male Subculture.
New York: Harrington Park Press.

Prevod: Bosie



Linkovi - To Whom It May Concern:

http://www.xbears.com/68/preview_01.htm

http://www.bearyouth.org/start.htm

http://www.bearyouth.org/info/definitions.htm#bear_terms

http://www.globalgaysites.com/gay123/links/indexgdads.html

http://gay-s.com/links/

svet srbija region scena sport kolumna art & s-he-istory coming out zdravlje queeropedia queer filmovi muzika priče teorija prikazi i recenzije religija porno antibiotik intervju istorija sociologija psihijatrija & psihologija putovanja linkovi