Slavimo 20 godina postojanja
Gej Srbija
queeropedia











Hadrijan, rimski imperator (117-38)



Antinoj, grcki mladic, Hadrijanova strasna ljubav po kome je on nazvao cak i jedan grad u Egiptu - Antinoja.

       
Yourcenar, Marguerite (1903-1987)
Francuska pesnikinja i romanopisac

Rođena u Briselu kao Marguerite de Crayencour, preuzela je očevo francusko državljanstvo, iako su joj oba roditelja bila poreklom iz starih flamanskih porodica. Kada je u adolescentnom dobu počela objavljivati svoje pesme, izmislila je svoje književno ime, anagram kojeg joj je otac pomogao da sastavi a kasnije ga prijavljuje kao svoje pravo ime u Sjedinjenim Državama, 1947. godine. Između dva rata putovala je širom Evrope, sa zadržavanjima u Italiji i Grčkoj i u istom periodu se potvrdila kao pisac, naročito delima: Aleksis ili rasprava o zaludnoj borbi (Alexis ou le Traité du vain combat, 1929.) - diskretnim psihološkim prikazom mladog čoveka, koji mora da napusti svoju ženu i novorođenog sina, kada konačno postaje svestan svoje prave seksualne orijentacije, te romanom Kovanje sna (Denier du ręve, 1934.) - pričom o propalom atentatu na Musolinija (čija je konačna prerada objavljena 1959. godine). Godine 1936. objavila je zbirku pesama u prozi Strasti (Feux), uglavnom baziranoj na antičkim motivima, u kojoj se njena strast prema bez-rodnom ljubavniku iskazuje kroz niz slika, od kojih mnoge imaju homoerotske konotacije. Sledeće godine upoznaje Amerikanku Grace Frick, koja će postati njena životna saputnica i glavna prevoditeljka njenih dela. Godine 1939. Yourcenar je pripremila prevod zbirke pesama savremenog grčkog homoseksualnog pesnika Kavafija i napisala uvodni esej za to delo, međutim, ova knjiga izlazi tek 1958.

Za vreme nemačke invazije na Francusku, u junu 1940. god. Yourcenar se nalazila u Sjedinjenim Državama, gde će provesti veći deo svog života, kupivši kuću sa Frickovom na obali Mainea. Tu je napisala knjigu kojom će na sebe skrenuti pažnju svetske javnosti - Hadrijanovi memoari (Mémoires d'Hadrien). Rad na romanu o rimskom imperatoru Hadrijanu započela je još oko 1930. godine, ali je kasnije preradila kompletan materijal. Čim je objavljen 1951. godine, roman Hadrijanovi memoari je doživeo neverovatan uspeh, kako kod kritičara, tako i kod čitalaca, a naredne godine Académie Française joj za ovaj roman dodeljuje nagradu. Ovo je bilo tek prvo od mnogih javnih priznanja njenog spisateljskog umeća. Godine 1962. njena zbirka eseja pod nazivom Sous bénéfice d'inventaire ( The Dark Brain of Piranesi and Other Essays, u prevodu R. Howarda), u kojoj se našao i uvod za Kavafijevu zbirku, osvojila je Prix Combat, dok je roman L'Oeuvre au noir (Working in Darkness), delo čija je radnja smeštena u Evropi šesnaestog veka, osvojio Prix Fémina, 1968. godine. Belgijska kraljevska akademija ju je 1970. izabrala za člana, odlikovana je sa Légion d'honneur, 1971. god. i sa Grand Prix od strane Académie Française(1974.). Godine 1980. postaje prva žena koja je ikada izabrana za člana Académie Française. Sve ovo čini njenu karijeru verovatno najuspešnijom medju ženskim piscima u istoriji zapadne moderne književnosti.

Yourcenar nije nikada poricala svoju seksualnost niti je o njoj govorila, ali bitna crta njenog stvaralaštva leži u činjenici da je stalno pisala o muškim homoseksualnim likovima: Aleksis, Erik u Le Coup de grâce (1939), Hadrijan i Antinoj, Zeno u L'Oeuvre au noir; uz ovo treba dodati i prevod najotvorenijeg homoerotskog pesnika Kavafija (conf. Queeropedia, sub voce: Kavafis, Konstantin). Posmatrajući svet, čiji su centar predstavljali muškarci, bila je u stanju da analizirala problematiku moći i marginalizacije. Ona je ta pitanja posmatrala kao razdvajanje osećanja i fizičke žudnje, što se izuzetno reflektovalo na otvoreno lezbejske francuske spisateljice, od Natalie Barney naovamo, ali bez njenog ličnog posvećivanja njihovim alternativnim vrednostima. Projektujući sebe u svoje muške homoseksualne junake, ona je takođe bila u mogućnosti da istraži prirodu i granice muškosti i ženstvenosti, na prividno objektivan način, koristeći se naracijom u prvom licu. Kao rezultat, doduše "politički" sporan, imamo misaono intrigantnu literaturu najboljeg kvaliteta, podjednako pristupačnu kako gay, tako i strejt čitaocima.

Christopher Robinson

Literatura: M. Yourcenar, Archives du Nord, Paris, 1977; C. Robinson, Scandal in the Ink, London, 1995.

Izvor: Who's Who in Gay and Lesbian History : From Antiquity to World War II (Who's Who) by Robert Aldrich (Editor), Garry Wotherspoon (Editor), London & New York, 2001, str. 498-499.

Prevod: Minja

svet srbija region scena sport kolumna art & s-he-istory coming out zdravlje queeropedia queer filmovi muzika priče teorija prikazi i recenzije religija porno antibiotik intervju istorija sociologija psihijatrija & psihologija putovanja linkovi