Nedim Hasanbegović, talentirani Sarajlija koji već duže vrijeme živi u Trondheimu, novoizabrani je Mr Gay Norway! Presedan predstavlja ne samo činjenica da je to prvi stranac koji je pobijedio na ovom renomiranom natjecanju, već i to da je riječ o mladiću koji dolazi iz Bosne i Hercegovine.

Jedanaest kandidata za ovu prestižnu titulu predstavljalo je različita geografska područja i aktivističke organizacije iz cijele Norveške. Nedima je, među čitavih 20.000 kandidata, izabrao i delegirao vrlo popularni norveški Internet portal Gaysir (www.gaysir.no). Na finalnoj manifestaciji u Oslu, jedanaestorica najtalentiranijih morali su plesati, pjevati, odgovarati na pitanja i učestvovati u različitim manjim takmičenjima, na kojima se iskušavala njihova kreativnost, obrazovanje i snalažljivost. Nedim je pobijedio u svim kategorijama.

Još jedan kuriozitet pratio je ovogodišnje tamičenje: prvi put pobjedu nije odnio Mr Gay Oslo. Nakon pobjede, Nedim je munjevitom brzinom postao zvijezdom norveških medija. Njegovo islamsko porijeklo najviše je zainteresiralo norvešku javnost. Na nagradno putovanje u Miami, koje je između ostaloga osvojio, povest će - mamu.

Inače, Nedim Hasanbegović studira kemiju, te radi kao demonstrator iz matematike na svom univerzitetu (NTNU). Pored toga, volontira u organizaciji Youth for Understanding, a odnedavno svake sedmice na lokalnoj radijskoj stanici vodi emisiju o različitim LGBTIQ temama. Nakon posjeta Sarajevu sredinom ovoga mjeseca, godinu dana će živjeti u Barceloni, gdje će studirati i učiti španjolski jezik.

O Nedimovom uspjehu prvi je informiran sarajevski Dnevni Avaz, kojem je on uskratio traženi interview i samoinicijativno kontaktirao Udruženje Q, kako bi u razgovoru s nama izrazio svesrdnu podršku borbi za prava LGBTIQ zajednice u BiH. Ekskluzivno za posjetitelje/ice naše Internet stranice, slijedi razgovor s ovogodišnjim Mr Gay Norway...

Q: Šta za tebe osobno znači činjenica da si pobijedio na jednom ovakom takmičenju, i to kao prvi "stranac" koji je ikada to uspio postići? Jesi li, zaista, stranac u Norveškoj? Između Bosne, Švicarske i Norveške, gdje sebe najviše pronalazi Nedim Hasanbegović?

Nedim: Naravno, ovo je za mene jedna velika čast, pogotovo zbog načina na koji sam pobjedio. Svi drugi konkurenti su puno vise integrisani u gay društvo u Oslu, i imalu su puno drugih prednosti, od kojih je jedna, na primjer, jezik. Osvajanjem ove titule otvorila su se mnoga vrata i moj glas se sada puno jače čuje. Kada bih ostao u Norveškoj ove godine, mislim da bih mogao puno uraditi za LGBT omladinu, pogotovo one koji nisu Norvežani. Ali, također misim da je i sama činjenica da sam se pojavio u medijima izazvala veliki broj reakcija i, nadam se, pružila više nade omladini koja je u istoj situaciji kao što sam ja bio prije godinu dana.

Iskreno, ne osjećam se nigdje kod kuće. U Bosni sam stranac jednako kao i u Norveškoj, ako ne i više.

Q: Gdje si rođen i odrastao? Koliko ti je godina?

Nedim: Rođen sam u Sarajevu (na Alipašinom Polju). Preselili smo se u Norvešku 1993. godine. Desetog jula slavit ću 21. rođendan.

Q: Ti si gay. Šta to znači za tebe? Kako je živjeti "gay život" u Norveškoj? Kako ocjenjuješ tzv. "scenu"? Poznaješ li "gay scenu" u BiH?

Nedim: To za mene znači da me privlače osobe istog pola. Ništa više. Nisam nikada želio da postanem ono što mi u Norveškoj zovemo ''gay on full-time'' - osoba koja isključivo ima gay prijatelje, pristupa hetro ljudima sa rezervom i OČEKUJE da će biti diskrimisana. Mislim da je važno za bilo kakvu osobu da ne dozvoli da samo jedna karakteristika dominira njenim odnosom prema drugima. Uvijek sam nastojao da dozvolim drugim pozitivnim osobinama i uspjesima da sijaju kroz stereotip ''stranca'', ''muslimana'' i ''pedera''.

U Norveškoj gotovo da je postalo popularno biti gay i imati gay prijatelje. Većinom zbog američkih serija.

Norveška je jako rijetko naseljena, i jedini ''grad'' je Oslo, gdje je gay scena dosta dobra. U Trondheimu je, s druge strane, nemoguće naći momka ili dobro društvo. Svi su nečiji bivši momci.

Q: Kakvi su tvoji odnosi s roditeljima, rodbinom i prijateljima? Kako je tvoj "coming out" utjecao na sve njih?

Nedim: Postao sam puno blizi mami i bratu od kada sam iskoračio kao gay. Otac mi zivi u Bosni, tako da nikada nisam osjećao potrebu da mu kažem. Mama to nije baš prihvatila ''with open arms'', ali, vremenom se pomirila s tim i prestala se nadati da je to prolazno… Ipak, nismo jos uvijek u fazi u kojoj bih mogao dovesti momka na ručak.

Većina mojih prijatelja u Trondheimu su sa Balkana, i bas svi su me jako dobro prihvatili. Čak sam vodio bivšeg momka na bosanske fešte…

Kad bih se jednoga dana preselio u Bosnu, rekao bih tati i rodbini. Bilo bi dosta besmisleno da im to kažem kad sam tamo na ljetovanju: bacim bombu i preselim se u Barcelonu. Neću da moj otac vodi moju bitku, if you know what I mean …

Q: Zanima te LGBTTIQ aktivizam. Zašto? Kakvu ulogu u društvu bi trebale imati tzv. seksualne i rodne manjine?

Nedim: Radio sam dosta za različite omladinske LGBT organizacije ranije, ali mislim da su to samo sitnice u poređenju s poslom koji vi radite. Osjećam da je vrijeme da se više angažujem u ''homebase''. Onoga dana kad bude isto imati zelene oči i biti gay… then we're there.

Q: Misliš li da bi mogao živjeti svoj identitet i u BiH? Vjeruješ li da će se stanje u BiH promijeniti na bolje, i ako da, zašto?

Nedim: Kad bih se preselio u Bosnu, mislim da bih se javno izjasnio kao gay. Mislim da je najveći problem u Bosni za LGBT populaciju to sto ne postoji jedan dovoljno veliki grad u kojem bi se moglo skupiti dovoljno ljudi da bi se započelo s cjelovitim pokretom. Jedan drugi problem, koji nije svojstven samo Bosni, jeste i da postoji puno neznanja. Mnogi ne znaju da seksualna orijentacija nije naš izbor.

Naravno da će se i u BiH stanje promijeniti na bolje. Mislim da će Sarajevo biti spremno za prvi Pride za jedno 2-3 godine.

Q: Stekao sam utisak da si vrlo svestrana osoba, koju zanimaju različite profesije i koja u životu uvijek traži izazov. Jesam li u pravu?

Nedim: Da, možda malo i previše…

Q: Nakon posjeta Sarajevu, seliš se u Barcelonu. Šta nakon toga?

Nedim: Želim doktorirati biotehnologiju i nakon toga, jednoga dana, osnovati vlastitu firmu.

Q: U šta vjeruješ i koji su tvoji snovi? Rekao si da te već počelo nervirati to sto se svi zanimaju samo za činjenicu da si musliman. Ipak, možeš li nam objasniti kako dozivljavaš svoju duhovnost i šta te tjera da nadolezeće dane gledaš s osmijehom na licu?

Nedim: Ja sam svim novinama i na televiziji probao objasniti da osjećam da bi bilo blasfemično kad bih se nazivao muslimanom. Vjerujem u Boga, slavim bajrame, itd., ali ne osjećam da imam pravo da sebe zovem muslimanom, ne samo zato sto sam gay, nego zato što ne pratim mnoge vjerske zakone… Ne osjećam potrebu za "duhovnim vođstvom". Možda se vratim religiji kad budem malo stariji.

Q: Na kraju, šta bi mogao poručiti queer zajednici u BiH?

Nedim: Mislim da je najvažnije da se stvori jedna jaka institucija i da queer osobe dobiju glas, što mislim da LGBTTIQ Udruženje Q upravo sada i radi. Više omladine se treba angažirati i ne očekivati da će se neko drugi za njih boriti.

Razgovarao i priredio: William

© www.queer.ba / Sva prava na citiranje i objavljivanje ovoga teksta pridržana. Najstrožije se zabranjuje svaka upotreba ovoga teksta u javnim glasilima i drugdje, bez prethodnog odobrenja autora i Udruženja Q.

Sarajevo, 06.07.2004.