Pa da se zapljunem, pozdrav svima
Pretresao sam sajt u vezi sa temom aseksualnosti i vidim da nema puno "mudrolija" na ovu temu.
Moram da napišem narednih par redaka i možda će zvučati kao da sam član udruženja anonimnih alkoholičara, ali će mi biti lakše kad to izbacim iz sebe.
Zašto baš ovde? Zato što živim u laži i zato što oni malobrojni sa kojima mogu na ovu temu da razgovaram, jednostavno nemaju razumevanja, ne dopire im do mozga suština problematike.
Znam i da ćete verovatno svi savetovati posetu stručnom licu, ali to sada nisam u prilici da priuštim. Hvatam se za slamku.
DakleM, imam 37 godina, sasvim pristojnog izgleda i ponašanja, dakle nisam neko ko tegli ceger pun trauma jer su u njega upirali prst da je ružan, ovakav ili onakav. Zaista, nemam komplekse i tripove u vezi sa tim. Načisto sam i što se tiče svog gay "opredeljenja" (ne volim ovu reč jer biti gay nije opredeljenje već datost rođenjem). Jednostavno mi se dopadaju muškarci i to je to.
Smatram da sam aseksualan ili bar delimično, ali ne mogu da se pomirim sa tim nikako. Nemam problem sa erekcijom, redovno masturbiram (imam i neki fetiš koji se tiče muškaraca u odelima), nekad i po nekoliko puta dnevno. Međutim, imam problem da sa nekim stupim u seksualni kontakt.
Imao sam par veza koje su sve završile neslavno upravo zbog toga što nisam mogao da imam seks sa partnerima. Osećam napetost, volim da se mazim i ljubim, volim dodire, ali ona poželjna napaljenost i erekcija jednostavno izostanu. Nijednoj strani u svemu tome nije bilo prijatno. Posle tih nekoliko pokušaja, počeli su da se javljaju i strahovi od budućih neuspeha pa sam rešio da poštedim i sebe i druge neprijatnosti tako da je sada prošlo već dugih 12 godina kako se ni sa kim nisam ni poljubio (
Posećivao sam AVEN sajt, čitao štošta - navodno, za osobe poput mene najbolji bi bio aseksualni partner, dakle neka čista platonika. Još jedno rešenje je navodno partner koji bi bio beskrajno strpljiv i koji bi me "opuštao" pod uslovom da u pozadini čuče neke mentalne blokade (manje verovatno, ali ne isključujem ni takvu mogućnost).
Čitao sam po nekim domaćim forumima priče ljudi koji imaju sličnih problema i prilično sam zatečen osudom koju su ispoljili učesnici tih diskusija, maletene proglasiše ljude uvrnutim i bolesnim. Ne osećam se bolesnim i uvrnutim (bar ne skroz

) tako da sam zaobišao bilo kakvo učestvovanje na tim forumima.
Ne znam ni šta očekujem da mi sad neko kaže (valjda neki savet, sličnu priču, tuđe iskustvo, katalog beskrajno strpljivih muškaraca

), ali nekako mi je lakše što sam ovo istresao među svojima (ako me razumete).
Pa eto, hvala svima koji su bar pročitali post
